Zbrinjavanje velike količine ekotoksičnog otpada u Lici moglo bi stajati čak 100 milijuna eura, prema izračunima stručnjaka. U kompleksu kod Gospića nalazi se ukupno 35 tisuća tona otpada s kataloškom oznakom HP14, koja ukazuje na njegovu visoku razinu ekotoksičnosti. Ovaj otpad predstavlja ozbiljan ekološki rizik jer sadrži tvari koje uništavaju mikroorganizme u tlu, smanjuju plodnost zemlje i čije se otrovi ne razgrađuju lako, već se nakupljaju u biljkama i životinjama.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost već je reagirao raspisivanjem javnog natječaja za hitno uklanjanje 5000 tona rasutog otpada i otpada u big bag vrećama s površine. Taj dio posla, koji se odnosi isključivo na materijal koji nije zakopan, procijenjen je na 5,1 milijun eura. Preostalih više od 30.000 tona otpada duboko je zakopano u zemlju, što znatno komplicira i poskupljuje cijelu operaciju sanacije.
Zbog specifične kataloške oznake HP14, otpad iz Like može se zbrinjavati isključivo na odlagalištima za opasni otpad. Trošak zbrinjavanja jedne tone takvog materijala iznosi 1500 eura, uz dodatne troškove prijevoza koji iznose 30 eurocenti po kilometru za jednu tonu. Budući da Hrvatska nema nijednu spalionicu niti mogućnost fizikalno-kemijske obrade otpada, nužno je odvojiti zemlju pomiješanu s opasnom plastikom i tu plastiku poslati na spaljivanje u spalionice unutar Europske unije.
Izvoz otpada u inozemstvo suočava se s dodatnim izazovom jer spalionice u EU imaju zauzete kapacitete u idućih godinu do tri godine. Trošak samog spaljivanja u tim postrojenjima kreće se od 1000 do 3000 eura po toni, što dodatno opterećuje proračun. Situacija je komplicirana i povijesnim propustima, s obzirom na to da je Agencija za posebni otpad, osnovana početkom 90-ih godina, u međuvremenu ugašena.
Prema tadašnjem modelu prepisanom iz Danske, trebao je postojati jedan centar za spaljivanje otpada u Slavoniji, uz obrazloženje da tlo u tom dijelu zemlje sadrži nepropusnu glinu. Međutim, tlo južno od Karlovca, gdje se nalazi likovni kompleks, nema tu karakteristiku, što je dovelo do neadekvatnog rješenja zbrinjavanja. Prema tom povijesnom modelu, županije su također trebale imati obvezu prikupljanja otpada, što nije bilo dovoljno za rješavanje ovakve razmjere problema.
