U Rock galeriji Pula otvorena je izložba „Đoser i Tusta”, posvećena Serđu Blažiću Đoseru i Branku Črncu Tusti. Otvorenje izložbe obilježila su osobna sjećanja na njihovu glazbu, prijateljstva i ljudsku dobrotu.
O Đoseru i Tusti govorili su Paola Orlić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Grada Pule – Pola, te Boro Angelovski, predsjednik udruge Teo-Đoser-Tusta. Angelovski je bio Đoserov najbolji prijatelj još od osnovne škole.
Orlić je istaknula kako Đoser pripada generaciji njezinih roditelja, dok je Tusta snažno obilježio njezinu generaciju. Prisjetila se vremena kada su se u Istarskom klubu u Zagrebu slušali KUD Idijoti. Naglasila je kako je vrlo brzo shvatila važnost Đosera i njegova nasljeđa za pulsku scenu iz koje su izrasli Tusta i KUD Idijoti.
Angelovski je o Đoseru govorio iz perspektive prijateljstva koje je trajalo od osnovnoškolskih dana do pjevačeve prerane smrti. Prisjetio se Đoserove ljubavi prema glazbi, bolesti i liječenja, ali prije svega dobrote koju pamti i danas. Izjavio je: „Nikada nisam mogao vjerovati da će on biti pjevač.” Dodao je da je Đoser nešto udarao po bubnjevima, ali ništa ozbiljno, a kasnije je putovao s njima po cijeloj Jugoslaviji i uvjerio se koliko je Đoser bio popularan. Istaknuo je i da je Đoser izravno s kemoterapije iz Ljubljane otputovao u Beograd kako bi sudjelovao u pjesmi „Za milion godina” YU Rock misije.
Angelovski je kao dječak upoznao Tustu u Vodnjanu, gdje su njihovi roditelji bili najbolji prijatelji cijeloga života. Živjeli su kao djeca vojnih lica u Vodnjanu jer tada nije bilo stanova u Puli. Njegovi su došli iz Splita, a Tustini iz Koprivnice. Tusta je bio razlog povratka njegovih roditelja u Istru, odakle potječu, a kao dijete imao je problema s plućima pa su stigli ovamo. Ni za Tustu, kazao je, nije mogao pretpostaviti da će biti pjevač.
Angelovski se kratko osvrnuo i na Matu Parlova, posebno istaknuvši njegovu nevjerojatnu memoriju. Prisjetio se kako je Mate znao gotovo sve tekstove starogradskih i zabavnih pjesama te kako je njegovao veliku ljubav prema poeziji i kulturi općenito.
Otvorenje izložbe donijelo je pogled na Đosera i Tustu izvan pozornice, kroz uspomene na djetinjstvo, prijateljstvo i trenutke koji su ostali trajno zapisani u životima njihovih bližnjih.
