Ivan Canjuga, nogometaš iz Varaždina, nakon povratka u svoj matični klub pronašao je poziciju na kojoj se osjeća najbolje. Iako je prije četiri godine, kao šesnaestogodišnjak, preselio u Lokomotivu, gdje je otišao kao zadnji vezni igrač, njegov razvoj u Zagrebu nije tekao prema očekivanjima. U mlađim uzrastima Lokomotive te na nekim seniorskim utakmicama na Kajzerici, Canjuga je često bio raspoređen na krilnim napadačkim pozicijama, što nije bio njegov prirodni teren.
Zimski prijelazni rok donio je promjenu kada je Canjuga napustio Lokomotivu i vratio se u Varaždin. Nakon kratkog razdoblja privikavanja na novu sredinu, igrač je izjavio da se osjeća odlično. Naglasio je da mu je mjesto zadnjeg veznog najdraže i da najviše voli igrati upravo na toj poziciji, što potvrđuje i njegova igra u nedavnim nastupima.
Svoj povratak na idealnu poziciju Canjuga je potvrdio i na terenu tijekom utakmica protiv češkog Jabloneca. U tim susretima igrao je na mjestu zadnjeg veznog te se istaknuo kao jedan od najboljih igrača Varaždina. Iako ga je poraz u tom dvoboju vidno uzdrmao, što se moglo primijetiti na njegovom licu neposredno nakon završetka utakmice, njegova motivacija ostaje visoka.
Canjuga je izrazio nadu da će nastaviti s dobrim igrama u dresu kluba u kojem je započeo svoju nogometnu karijeru. Povratak u Varaždin omogućio mu je da se vrati korijenima i nastavi razvijati kao igrač koji preferira kontrolu igre iz sredine terena, umjesto na rubovima napada.
