Andy Robertson, kapetan škotske nogometne reprezentacije, u petak na Hampdenu protiv Sjeverne Makedonije upisat će svoj 102. nastup za Škotsku i izjednačiti se sa Sir Kennyjem Dalglishom. Rekord koji Dalglish drži stoji već 40 godina, a Robertson će ga prestići u ponedjeljak u St. Gallenu u Švicarskoj.
Robertson kaže da mu se svaki put kad o tome razmišlja naježi koža. Dodao je da Dalglish zaslužuje taj rekord te da bi, da je igrao u nekom drugom razdoblju, vjerojatno skupio toliko nastupa da ga nitko ne bi mogao dostići. "Za mene je on najbolji igrač koji je ikad igrao za Škotsku, a vjerojatno i u Britaniji", izjavio je.
Robertson je sjedio u prostoriji u Queen's Parku, u sjeni Hampdena, gdje se prisjetio svog debija. Gledao je snimku sebe kao 19-godišnjaka kako ulazi s klupe u Varšavi 5. ožujka 2014., kada je izbornik bio Gordon Strachan. Strachan mu je tada rekao: "Sjeti se zašto si ovdje, igraj kao što igraš u Dundee Unitedu, ne igraj sigurno." Na debiju su bili njegovi mama i tata, brat, teta, ujak i drugi ujak. Postoji i fotografija Robertsona i njegova brata Stephena na aerodromu nakon utakmice, na kojoj Stephen nosi veliki šešir s poljskim motivima i šal s pola-pola boja.
U prostoriji u kojoj Robertson govori nalazi se dvanaest običnih stolica, a sa strane, odvojeno od ostalih, stoji raskošna stolica visokog naslona, kitnjasta i pomalo kraljevska. "Postoje obične stolice, ali postoji i jedno prijestolje i Kenny Dalglish bi trebao sjediti na njemu", rekao je Robertson. Istaknuo je i da će mu Dalglish u petak biti i na prvom i na drugom mjestu u mislima te da ga vlastiti učinak zapravo ne zanima.
Robertson je za Liverpool potpisao 2017. za 8 milijuna funti, a tada je njegova supruga Rachel čekala njihovo prvo dijete. Njegov agent ispričao mu je kako je prvi put upoznao Liverpool: dok je Robertson još bio u Hullu, ali pred prelaskom na Anfield, agent se sastao s glavnim skautom i sportskim direktorom, a onda je u prostoriju iznenada "slučajno" ušetao Kenny. Robertson tvrdi da je to bilo 100 posto isplanirano. Jedna od stvari koje su mu bile na vrhu popisa bila je upravo to što je dolaskom u Liverpool mogao osobno upoznati Kennyja, s kojim je kasnije izgradio odnos, kao i s njegovom obitelji.
Robertsonov otac upoznao je mnoge nogometne ljude preko njega, ali ga nikada nije vidio da je pred nekim ostao bez riječi osim pred Kennyjem. U svibnju 2019., nakon što je momčad pobijedila Barcelonu 4-0 i izborila drugo finale Lige prvaka, Robertson je nakon utakmice uspio uhvatiti Kennyja i upitao ga: "Kenny, bi li svratio vidjeti mog djeda i ujaka? Silno bi te željeli vidjeti." Njegov djed, koji je imao slušne aparate i nije baš dobro čuo, gotovo je odgurnuo Robertsona i rukovao se s Kennyjem. Robertson kaže da je Kenny bio djedov heroj, a djeda više nema.
Robertson je u karijeri osvojio dva naslova prvaka Engleske, dva Liga kupa, FA kup, Ligu prvaka, Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Kaže da bi se od srca nasmijao da mu je tada netko rekao što ga čeka. "Nikad zapravo nisam bio samouvjeren. Uvijek sam sumnjao u sebe i to je uvijek izvlačilo najbolje iz mene. Uvijek sam pokušavao dokazati da drugi nisu u pravu i da ja nisam u pravu. Jedino što nisam činio bilo je gledanje previše unaprijed. Uvijek sam živio u sadašnjosti i to mi je dobro poslužilo", rekao je Robertson. Dodao je i da su mu Dalglishevi mnogo pomogli te da im za podršku i prijateljstvo gotovo nikada neće moći uzvratiti, a transfer u Liverpool kao 23-godišnjaka nazvao je najboljim potezom koji je mogao povući.












