Nasilni prosvjedi koji su tijekom vikenda potresli Francusku malo će vjerojatno prijeći u Njemačku, smatra politički sociolog Simon Teune s berlinskog Slobodnog sveučilišta. Kao razlog navodi različite političke sustave, društvene prilike i protestne kulture dviju zemalja.
U Francuskoj je tijekom vikenda prosvjedovalo stotine tisuća ljudi, a na ulice je izašlo njih pola milijuna. Nezadovoljstvo politikom pratilo je i mnogo nasilja, uhićeno je više od 2.000 osoba, a ozlijeđeno je oko 1.000 policajaca i vatrogasaca. Prosvjedi su se proširili i na druge europske gradove, poput Milana i Bruxellesa.
Teune, jedan od osnivača Udruge za istraživanje prosvjeda i društvenih pokreta, ističe da su društvene nejednakosti u Francuskoj znatno izraženije nego u Njemačkoj. Mladi se u Francuskoj, između ostaloga i zbog visoke stope nezaposlenosti, više boje za svoju budućnost. U Njemačkoj se pak tijekom proteklih desetljeća razvila izrazito mirna kultura prosvjedovanja, a odluke se donose uz sudjelovanje različitih skupina u uređenju federacije. Za razliku od Francuske sa središnjom vlašću, u Njemačkoj ne postoji jedan očiti protivnik, a obrazovna politika u nadležnosti je saveznih pokrajina. Situacija u Italiji i Španjolskoj sličnija je onoj u Francuskoj.
U Francuskoj postoji snažnija tradicija konfrontacijskih prosvjeda, a policija češće primjenjuje strategiju čvrste ruke te poseže za silom već kod manjih prekršaja. Sukobi su iz tjedna u tjedan postajali sve ozbiljniji. Prosvjedi su počeli kao učenički, a sada su prije svega usmjereni protiv visokih životnih troškova. Tijekom prosvjeda 'Žutih prsluka' jedna skupina pokrenula je prosvjed, a zatim su joj se pridružile druge skupine. Prosvjedi zbog stanja u školama proširili su se na socijalne teme: inflaciju, rast cijena i životne uvjete u banlieueima, siromašnijim predgrađima.
Desni politički blok povezuje nerede s migrantskim podrijetlom mnogih izgrednika, no Teune napominje da nasilju pribjegavaju vrlo različite skupine. Mladi iz predgrađa u svakodnevnom životu često se osjećaju nemoćnima i izloženima policijskom maltretiranju. Prikazivanje migracije kao problema univerzalna je strategija krajnje desnice. Prizori poput požara u gradskoj vijećnici u Limogesu mogu djelovati šokantno, a samo je vrlo mali dio prosvjednika napadao policiju, pljačkao trgovine i palio automobile.
Od predsjednika Emmanuela Macrona čujemo dvije poruke: s jedne strane priznanje da reakcija na prosvjede nije bila primjerena, a s druge prijetnje oštrim mjerama. Teune podsjeća da postoje dokazi da nenasilni prosvjedi češće dovode do uspjeha. Nasilje može djelovati kao katalizator, tako što političarima daje do znanja da je neka situacija hitna, ali može dovesti i do osude čitavog prosvjeda.
