Glumica Marijana Mikulić u HRT-ovoj emisiji 'Špica' progovorila je o izazovima s kojima se suočava kao majka dječaka s autizmom. Ispričala je neugodno iskustvo s božićne priredbe na kojoj njezin sin Jakov gotovo nije dobio priliku sudjelovati, kao i o svakodnevnoj borbi s institucijama i preprekama na koje nailaze roditelji djece s teškoćama u razvoju.
Jakov je više od godinu dana pohađao glazbeno-dramsku skupinu, no uoči božićne priredbe jedna od odgojiteljica predložila je Marijani da njezin sin ipak ne sudjeluje u nastupu. 'Pa znate, možda da vi s njim sjedite u gledalištu, a možda je najbolje da ostanete doma', rekla joj je teta u skupini. Marijana je priznala da bi se ranije u takvoj situaciji vjerojatno povukla, no ovaj put odlučila je zauzeti se za sina. 'Ja bih prije reagirala tako da kažem: Okej, povukla se i otišla doma plakati. Ali ovaj put sam rekla: Ne. On će sudjelovati, ja ću sjediti u prvom redu i ako bude smetao drugoj djeci i kvario priredbu, ja ću ga izvesti', ispričala je glumica.
Naglasila je da je riječ o skupini u kojoj djeca plešu, skaču i igraju se te da nije vidjela razlog zašto Jakov ne bi dobio priliku. 'Dajte mu priliku', poručila je. Jakov je na kraju sudjelovao u priredbi, odlično se zabavio i oduševio okupljene. 'On je na kraju toliko plesao, bio sretan, stalno mahao ljudima i uživao da su mi poslije svi prilazili i govorili: Jao, pa kako je on super, kako se uklopio. Čak i te tete', prisjetila se Marijana.
Ipak, upitala je zašto se stalno mora boriti. 'A zašto se ja stalno moram boriti? Zašto moramo stalno proživljavati takve situacije? On ne može sve i ne može svugdje sudjelovati, toga smo svjesni. Ali ajmo gledati što može i dati mu priliku tamo gdje može, uključiti ga da uživa s drugom djecom', poručila je. O odrastanju svojeg najmlađeg sina, kojem je dijagnosticiran autizam, Marijana Mikulić otvoreno je govorila i ranije. Tijekom gostovanja u emisiji 'Nedjeljom u 2' u studenome prošle godine otkrila je koliko je Jakov napredovao zahvaljujući terapijama i svakodnevnom radu kod kuće.
Prisjetila se da se Jakov u početku nije odazivao na ime, nije gledao druge u oči i teško je uspostavljao kontakt s okolinom. Danas se može sporazumijevati s drugima i reći što ga boli, no i dalje postoje izazovi, osobito kada je riječ o druženju s vršnjacima. 'Jakov se ne igra s drugom djecom zato što ga nitko ne poziva kod sebe', ispričala je. Opisala je i kako su ranije pozivali djecu u svoj vrt kako bi se zajedno igrala, no Jakov bi često ostajao sam na trampolinu. 'Ne zna razgovarati, ne zna se igrati, ali zna skakati na trampolinu. Onda bi vukao tu djecu, a ona bi vrištala. To je bilo teško gledati. Tada smo prestali zvati ljude, a i ljudi su se prestali javljati', rekla je Marijana Mikulić.
