U zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice u utorak je obilježen Svjetski dan prijevremeno rođene djece. Obilježavanje je održano susretom bivših malih pacijenata, njihovih obitelji i zdravstvenih djelatnika, a započelo je puštanjem ljubičastih balona ispred bolnice. Ljubičasta je boja simbol podrške prijevremeno rođenoj djeci, a cijeli susret održan je pod motom "Najmanji pacijenti, najveći potencijal!".
U toj bolnici godišnje se prijevremeno rodi oko 200 djece, što čini približno šest do sedam posto svih poroda. Tijekom prošle godine u bolnici se rodilo 13 djece prije navršenog 28. tjedna trudnoće. Zavod za neonatologiju time ulazi u desetu godinu zbrinjavanja ekstremno prijevremeno rođene djece, a intenzivna skrb danas je moguća i za novorođenčad rođenu već u 23. ili 24. tjednu trudnoće, lakšu od 1000 grama.
Specijalistica pedijatrije na subspecijalizaciji iz neonatologije Edi Paleka Bosak upozorila je na važnost organiziranog praćenja prijevremeno rođene djece nakon otpusta iz bolnice. Naglasila je da njihov posao ne završava kada dijete otpuste iz bolnice te da žele da svako prijevremeno rođeno dijete ima jasno organiziran put praćenja i pravodobnog uključivanja u razvojne intervencije. Roditelji, smatra, ne bi trebali sami tražiti liječnike i koordinirati zdravstvenu skrb svojeg djeteta jer je to odgovornost zdravstvenog sustava.
Paleka Bosak istaknula je i da napredak neonatalne medicine ne mjeri se samo preživljavanjem najranjivije novorođenčadi, nego je jednako važno osigurati njihov daljnji rast, neurorazvoj i kvalitetu života. Dodala je da u svakodnevnom radu rijetko imaju priliku ponovno susresti svoje pacijente izvan bolničkog okruženja te da im današnji susret toliko znači. Roditelji koji su se vratili s djecom, poručila je, podsjećaju na ono što je u njihovu poslu najvažnije, a to je povjerenje.
Svoje iskustvo podijelila je i Eva Butorac, čija je trudnoća u 25. tjednu postala visokorizična zbog prijevremenih trudova. Trudnoća joj je produljena, a kći Greta rođena je u 34. tjednu. Zbog teškoća u motoričkom razvoju Greta je trebala dugotrajnu rehabilitaciju, što je za obitelj značilo četiri i pol godine svakodnevnih vježbi. Butorac je opisala taj put kao iznimno zahtjevan, uz svakodnevno vježbanje i rijetke vidljive rezultate, s pomacima koji su, kako je rekla, milimetarski.
Greta je danas darovita djevojčica koja je tijekom školovanja preskočila razred, a već tri godine svira gitaru. Njezina majka poručila je da palčići mogu sve te da im možda u početku treba malo više vremena, ali uz predan rad može se s njima jako puno napraviti.












