Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada, a ove ga godine prati dramatičan porast poteškoća mentalnog zdravlja unutar opće populacije. Struku najviše zabrinjava izražen skok poteškoća mentalnog zdravlja kod djece i adolescenata, upozorava pulska psihologinja i certificirana geštalt psihoterapeutkinja Ivana Mihaljica Baljak.
Posljednjih godina, posebice nakon pandemije, uočava se znatan porast potrebe za uslugama stručnjaka - od psihologa i psihoterapeuta do psihijatara. Mreža stručne pomoći u državi postala je nedostatna pod tim pritiskom, a bilježi se i porast hospitalizacija djece i mladih u specijaliziranim psihijatrijskim bolnicama zbog akutnih, hitnih stanja. Istodobno, svjesnost roditelja i mladih o važnosti pravovremenog traženja pomoći u stalnom je porastu.
Freudovo vrijeme nazvano je stoljećem anksioznosti, dok se stoljeće u kojem danas živimo može proglasiti stoljećem depresije. Krajem prošlog stoljeća na ovim prostorima prevladavao je duh kolektivizma i zajedničkih vrijednosti, a životni put pojedinca tada je bio predvidljiviji i stabilniji, od osiguravanja stanovanja do sigurnog radnog mjesta. S društveno-povijesnim promjenama, liberalizacijom tržišta i demokratizacijom nastupila je era snažnog individualizma i slobodnog kapitala.
U Hrvatskoj smo 90-ih imali rat te su mnogi tad doživjeli traumu koja se transgeneracijski prenosi, ne samo kroz obiteljske priče, nego i kroz promjene na genima. Saznanja o novim ratovima dovode do retraumatizacije. Danas je pojedinac pod golemim egzistencijalnim pritiskom već pri pokušaju osiguravanja minimalnih uvjeta za život, poput krova nad glavom ili stabilnih prihoda. Nuspojava tog procesa je slabljenje kolektivne povezanosti, što rađa dubok osjećaj otuđenosti i nepripadanja. Svjedočimo slabljenju i raspadu obiteljskih i prijateljskih veza, kao i sve težem ostvarivanju romantičnih odnosa u realnom svijetu.
U SAD-u sustav počiva na zdravstvenim osiguranjima koja financiraju određeni broj sati psihoterapije, dok zapadnoeuropske zemlje već godinama razvijaju izvanbolničke, izvaninstitucionalne oblike skrbi. Naglasak je na prirodnoj rehabilitaciji i integraciji pojedinca natrag u društvo. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao stanje mentalne dobrobiti koja ljudima omogućuje da se uspješno nose sa životnim stresovima, realiziraju svoje sposobnosti, kvalitetno uče i rade te aktivno doprinose svojoj zajednici. Zdravlje nije puko odsustvo bolesti.
Ta definicija obuhvaća emocionalnu, psihičku, društvenu, tjelesnu i duhovnu dobrobit, ali uključuje i socijalnu komponentu, odnosno ekonomsku stabilnost pojedinca do razine koja je prihvatljiva za podnošenje današnjih troškova života. Mentalno zdravlje i mentalne bolesti nisu dva suprotna pola istog pravca. Baš kao što tjelesno zdrava osoba može osjetiti privremenu bol u leđima ili koljenu, tako i mentalno zdrava osoba može doživjeti kratkotrajnu psihičku uznemirenost ili emocionalni problem. Ako se na te prve smetnje ne reagira pravovremeno, raste rizik od razvoja kliničke bolesti.
Klinički poremećaji poput depresije, anksioznosti ili shizofrenije dijagnosticiraju se prema jasnim kriterijima i uključuju dugotrajne smetnje u mišljenju, ponašanju i svakodnevnom obiteljskom ili poslovnom funkcioniranju. Čak se 70 posto svih mentalnih bolesti može dijagnosticirati prije 25. godine života, a djetinjstvo i adolescencija presudno su vrijeme za prepoznavanje prvih simptoma. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da se polovica svih poremećaja javlja već do 14. godine, dok se anksioznost kod djece razvija u dobi od šeste do četrnaeste godine.
Svaki stres nije nužno negativan. Kratkotrajni stres nas pokreće, motivira i tjera na djelovanje, stavljajući nas pred iskonski izbor: 'bori se ili bježi' (fight or flight). U toj dilemi, borba je uvijek bolji izbor. Problem nastaje kod dugotrajne, kronične izloženosti stresu. Kada pojedinac razvije takozvano 'tunelsko viđenje' i više ne vidi izlaz iz situacije, njegovi unutarnji resursi suočavanja slabe, a obrambeni mehanizmi postaju.
