Istarskog poduzetnika Golemovića USKOK je u listopadu 2009. godine stavio u epicentar velike antikorupcijske akcije nazvane "Ipsilon". Teretili su ga da je stvorio mrežu korupcije u koju su bili upleteni policajci, carinici, poreznici i tadašnja pazinska općinska državna odvjetnica Davorka Smoković. Nakon mjesec dana provedenih u riječkom pritvoru, pušten je da se brani sa slobode, a 2011. godine na sudu je proglašen krivim te mu je dodijeljena kazna u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.
Golemović se u Istru doselio 2002. godine, kada je u Varvarima kod Poreča otvorio tvrtku Istra Rustica. Gradio je ruralne vile po sistemu ključ u ruke, a poslovanje je ubrzo širio na izgradnju luksuznih zgrada i ugostiteljskih objekata. Prihodi njegovih tvrtki navodno su se penjali i do sto milijuna kuna godišnje.
Prema optužnici, Elvis Drandić, bivši pročelnik Porezne uprave u Pazinu, informirao je Golemovića o pripremi i tijeku poreznog nadzora nad trgovačkim društvima u njegovom vlasništvu te o provođenju policijskih izvida nad njima. Smoković je pak u zamjenu za dogovaranje sastanka između službenika PU istarske i Golemovića na dar dobila ogrlicu od bijelog zlata.
Paralelno s korupcijskom aferom, građani su već tada bili nezadovoljni gradnjom centra Kaštijun. Iz građanske inicijative "Ne Kaštijun" naveli su da će centar postati europsko smetlište. Član inicijative Boris Košara rekao je na konferenciji za medije da sve informacije dobivaju na kapaljku i da nitko ne govori ni slova o opasnostima ispuštanja dioksina i furana u zrak. Kao primjer naveo je južnu Italiju, gdje se u blizini spalionice nalazi farma bikova koji se uzgajaju radi proizvodnje mozzarele, a u kojoj su pronađeni ostatci dioksina.
Iz inicijative predvođene Božom Benčićem upozoravalo se na netransparentnost projekta te visoke financijske troškove gradnje. Predlagali su da zamjenska lokacija bude područje kamenoloma u Kanfanaru, koje nije u vodozaštitnoj zoni. Kaštijun ima ukupno 13 izvora pitke vode. Iz županije su tvrdnje o opasnostima odbacivali, tvrdeći da se projekt provodi prema zakonskim propisima i ekološkim standardima.
Oko dvjestotinjak stanovnika koji su živjeli u okolici Rockwoola na dva i pol sata zaustavili su promet na relaciji Labin - Pazin. Prosvjednici su s majicama natpisa "Ubija me Rockwool" hodali amo-tamo preko zebre, čime su onemogućili prolaz vozilima. Stanovnici su htjeli izraziti nezadovoljstvo radom tvornice i sve jačim onečišćenjem zraka. Rekli su da se dolaskom jeseni sve jače osjeća dim koji neugodno miriše i smeta pri disanju, pogotovo u jutarnjim satima.
Tadašnja glasnogovornica Rockwoola Anđelka Toto Ormuž za Glas Istre poručila je da rad tvornice nije mogao biti uzrok prosvjeda jer mjerenja pokazuju da su sve emisije ispod dopuštenih granica. Prosvjednike je nazvala ekstremistima. Rekla je da skupina ekstremista, kojoj je zatvaranje tvornice jedini prihvatljiv scenarij, manipulira informacijama predstavljajući maglu kao dim iz tvornice. Dodala je i da brojni članovi ekoloških udruga sada zauzimaju političke pozicije te da su iskoristili Rockwool kao ekološku temu.
Uz sve to, Pula je 2009. godine nosila titulu grada s najskupljom košaricom u cijeloj državi. Prema izračunu Nezavisnih hrvatskih sindikata za rujan 2009. godine, potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Puli iznosila je 7.222 kune. Samo se za prehranu trošilo gotovo tri tisuće kuna, a značajan dio izdataka činili su troškovi stanovanja, odjeće, higijene i prijevoza. Prosječna neto plaća u Puli tada je pokrivala tek 80,3 posto potrošačke košarice, dok je u ostatku Hrvatske taj postotak bio znatno veći. Situacija je bila još teža za umirovljenike i obitelji bez vlastitog stana, čija su primanja jedva pokrivala osnovne životne potrebe pod teretom stalnih poskupljenja.
