Rimljani su na prostoru Dalmacije došli kao osvajači, nametnuvši novi politički poredak, način života i jezik. Unatoč tome, lokalno stanovništvo, poznato kao Delmati, uspjelo je sačuvati svoj identitet kroz imenike, iako nisu poznavali pismo niti su ostavljali vlastite pisane tragove. Njihova su imena preživjela isključivo zahvaljujući tome što su ih Rimljani počeli zapisivati na spomenike, čime su stvoreni trajni svjedočanstva o prethodnoj kulturi.
Na izložbi su predstavljena imena poput Batona, Mesora, Seje, Dasija, Pajone i Verza, koja su se prenosila iz generacije u generaciju, sve do kasne antike. Ključni primjer takve sinteze je stela Seje, djevojke koja je živjela na području Sinja. Na njezinoj stele, izrađenoj od kamena, nalazi se vrlo stilizirani ženski lik, rozeta s cvijetom te predmet koji bi mogao predstavljati ogrlicu. Posebno su istaknute dvije fibule s privjescima, a ispod natpisa nalaze se dva friza s geometrijskim motivima koji bi mogli predstavljati donji dio ženske nošnje.
Natpis na stele Seje je nejasan i iz njega se pouzdano može iščitati samo ime pokojnice te činjenica da je bila kći Kulona. Preostale riječi ostaju nejasne, a jedna od mogućnosti je da su klesari ili naručitelji miješali padeže. Unatoč tome, stele govori o razdoblju u kojem je domaćo stanovništvo prihvaćalo rimsku formu spomenika, ali je zadržalo elemente vlastite kulture.
Ovakvi spomenici, poput onih na izložbi, svjedoče o složenom procesu romanizacije. Iako su se lokalni stanovnici počeli učiti latinski i uključivati u rimski društveni sustav, njihova su imena ostala očuvana. Primjerice, zavjetni žrtvenici podignuti su Jupiteru Najboljem i Najvećem, kao i božici Fortuni, a svi su podignuti za zdravlje. Ovi spomenici, uključujući one s imenima poput Seje, svjedoče o trajnom utjecaju lokalne kulture unutar rimskog okvira.
