Bivši dugogodišnji aktivist Srpske napredne stranke (SNS) Momčilo Marjanović iznio je optužbe o organiziranom plaćanju za fizičko nasilje, kupovini glasova i funkcioniranju prorežimskih skupina u Srbiji. Marjanović, 54-godišnjak iz Novog Sada koji je u stranačkim odredima djelovao dulje od jednoga desetljeća, o svemu je progovorio u razgovoru za istraživačku mrežu BIRN.
Marjanović je opisao mehanizam djelovanja stranačkih provokatorskih skupina zaduženih za osiguranje i izazivanje incidenata, s posebnim fokusom na takozvani „Ćacilend“, kamp pristaša Aleksandra Vučića smješten ispred zgrade Predsjedništva Srbije u Beogradu. Prema njegovim tvrdnjama, taj je kamp djelovao kao štab režimskih snaga i protuteža masovnim građanskim prosvjedima nakon tragedije u Novom Sadu. Na prostoru ispred Predsjedništva, naveo je, stalno je boravilo više od stotinu organiziranih muškaraca, od kojih je barem stotina bila naoružana vatrenim oružjem, uglavnom pištoljima koje su nosili u torbicama ili pod jaknama.
„Dok sam šetao Ćacilendom, vidio sam dosta ljudi s revolverima koje nisu ni skrivali. Neki su ih nosili za pojasom, neki iza remena. Dugih cijevi nije bilo, ali revolvere je nosio velik broj ljudi. Sigurno stotinjak“, izjavio je Marjanović. Dodao je da je njegova dnevnica za vođenje ulične skupine tzv. Ćacija iznosila 500 eura, dok su obični „pješaci“ pod njegovim zapovjedništvom dobivali po 200 eura dnevno.
Novac za angažman tih ljudi, tvrdi Marjanović, isplaćivan je izravno na ruke u gotovini u uredu direktora jednog novosadskog javnog poduzeća. Optužbe je iznio na račun Nenada Barca, direktora Novosadske Toplane i člana SNS-a, koji mu je, kako navodi, osobno izdavao upute, odobravao broj ljudi koje će angažirati i isplaćivao novac za njihove aktivnosti. „Njemu sam javljao koliko ljudi ide. On mi je odobravao broj i govorio koliko ih treba. Izravno od njega uzimao sam novac i isplaćivao momke koje sam vodio u Ćacilend i na druge skupove“, rekao je Marjanović. Kada direktor nije bio prisutan, gotovina ga je čekala kod njegove tajnice, a novac je preuzimao u Barčevu uredu u zgradi Novosadske Toplane. Procijenio je da je od pada nadstrešnice u Novom Sadu iz tog javnog poduzeća osobno preuzeo između 350.000 i 400.000 eura za financiranje režimskih uličnih operacija za razbijanje građanskih i studentskih prosvjeda. Direktor novosadskog javnog poduzeća nije želio razgovarati s novinarima o ovoj temi.
Glavni zadatak prorežimskih skupina bio je pokrivanje najrizičnijih točaka na masovnim prosvjedima studenata i oporbe, potvrdio je Marjanović. Tvrdi da je cilj bio širenje straha, uporaba fizičke sile i zastrašivanje građana, često i bez ikakvog izravnog povoda. Opisao je i praksu infiltriranja stranačkih provokatora među studente s ciljem izazivanja sukoba s kordonom policije kako bi se prosvjedi u medijima prikazali kao divlji i nasilni. Članovi tih skupina uživali su potpunu zaštitu od policijskog postupanja te su se u slučaju susreta s redovnim patrolama radi zaštite svog imuniteta pozivali na posebne kontakte i dogovorene šifre.
Marjanović je osobno sudjelovao u prorežimskim operacijama na više prosvjeda u Srbiji, uključujući okupljanja u Beogradu, Bačkoj Palanci, Bačkom Petrovcu i Novom Sadu, te je priznao da je većina sukoba na prosvjedima bila unaprijed režirana. Aktivno je sudjelovao u organiziranju više nasilničkih provokacija. U jednoj od intervencija ispred prostorija SNS-a u Novom Sadu i sam je bio pogođen bocom u usta i kamenom u nogu, a vjeruje da su ga tada pogodili njegovi kolege, odnosno Vučićevi ljudi poslani po istom zadatku.
Osim organiziranja incidenata, Marjanović je progovorio i o uhodanim izbornim manipulacijama na kojima je također sudjelovao, uključujući masovnu kupovinu glasova za Vučića i SNS. Prema njegovim tvrdnjama, aktivisti poput njega dobivali su novac na ruke da osiguraju izlazak takozvanih sigurnih birača na izbore. „Obično je glas na izborima koštao oko 100 eura, a sada čujem da daju mnogo više: na idućim izborima će, kako se priča, davati i 400 ili 500 eura za glas“, posvjedočio je. Dodao je i da je godinama primao plaću u jednom komunalnom poduzeću u Novom Sadu, a nikad nije morao dolaziti na radno mjesto. Formalno je u tvrtki bio angažiran preko omladinske zadruge. „To su fantomska radna mjesta, tako ih nazivaju. Nisam ja jedini, nažalost. Kažu ti odmah na početku: ‘Mi tvoje usluge plaćamo tako što ćeš dobivati redovnu plaću.‘ Nikad nisam otišao na posao, a plaću sam redovito dobivao“, izjavio je Marjanović, ustvrdivši da se razočarao u poslodavce.
