Nova znanstvena istraživanja otkrila su zašto kolektivi često donose preciznije odluke od pojedinaca, otkrivši da razlog leži u složenijem procesu analize, a ne u pustom usuglašavanju različitih mišljenja. Iako se ideja da kolektiv nadmašuje pojedinca u prosuđivanju smatrala ustaljenom, temeljila se prvenstveno na zapadnom sustavu porote i pretpostavci da rasprava s više sudionika automatski vodi boljem ishodu. Dugo se vjerovalo da se konačni odgovor grupe formira jednostavno kao prosjek početnih stavova svih članova, no nova studija pokazuje da je taj proces znatno dinamičniji.
Istraživanje je vodio neuroznanstvenik Federico Barrera-Lemarchand sa Sveučilišta Torcuato Di Tella u Argentini, a rezultati su objavljeni putem izvora ScienceAlert. Njegovi nalazi pokazuju da grupe ne postižu bolje rezultate jednostavnim spajanjem početnih nagađanja, već kada problem zajednički rastave na manje dijelove. Nakon što zajednički analiziraju te manje cjeline, sudionici sastavljaju novi, konačni odgovor koji je precizniji od pojedinačnih procjena. Znanstvenici tu specifičnu strategiju nazivaju "kolektivnom Fermijevom procjenom".
Fenomen poznat kao "mudrost gomile" već je dugo primijećen u raznim područjima, uključujući predviđanje geopolitičkih događaja, financijskih kretanja te postavljanje medicinskih dijagnoza. Unatoč širokoj primjeni, znanstvenici dugo pokušavaju razumjeti zašto ovaj fenomen funkcionira, ali i zašto ponekad zakaže. Dosadašnje studije nisu dale jedinstven odgovor na ta pitanja, a neka istraživanja čak upućuju na to da društvena interakcija može pogoršati procjene jer sudionici počinju oponašati jedni druge umjesto da razmišljaju neovisno.
U okviru istraživanja provedena su tri eksperimenta koji su potvrdili da konsenzus malih grupa daje bolje rezultate od prosjeka neovisnih procjena znatno većih skupina. Ovi nalazi ruše staru pretpostavku o prosječenju stavova i naglašavaju važnost strukturirane analize. Rezultati sugeriraju da je ključ uspjeha u sposobnosti grupe da dekonstruira složene probleme na upravljive dijelove, čime se izbjegava zamka konformizma i povećava ukupna točnost konačne odluke.
