U sklopu 11. Dana meda Labinštine »Ripenda 2026« održan je okrugli stol na kojem je zaključeno da se hrvatski med ne smije prodavati kao jeftiniji proizvod, nego kao proizvod poznatog podrijetla, provjerljive kvalitete, tradicije, znanja i dodane vrijednosti. Sudionici su upozorili da se hrvatsko pčelarstvo danas nalazi pred ozbiljnim tržišnim izazovom.
Domaći pčelari ulažu velik trud, znanje i financijska sredstva u proizvodnju meda, no na tržištu se istodobno susreću s uvoznim medom čija je prodajna cijena često niža od realne cijene proizvodnje domaćeg meda. Dr. sc. Gordana Hegić izjavila je da problem nije samo u cijeni, nego i u nedovoljno razvijenoj promociji hrvatskog meda, nedovoljnoj prepoznatljivosti domaćih proizvođača, nedostatnoj komunikaciji s potrošačima te narušenom povjerenju u kategoriju meda zbog učestalih informacija o patvorenju.
Hegić je istaknula da je potrebno promijeniti pristup – umjesto da se domaći med pokušava natjecati s najjeftinijim medom na tržištu, treba razvijati njegovu tržišnu prepoznatljivost i potrošačima jasno objasniti zašto vrijedi više. Naglasila je da Hrvatska ima iznimno bogatu pčelarsku tradiciju, raznolikost biljnih paša i specifičnosti pojedinih geografskih područja.
Prema zaključcima okruglog stola, hrvatski med treba sustavno promovirati kao proizvod poznatog zemljopisnog i proizvođačkog podrijetla, naglašavati raznolikost vrsta – bagremov, lipov, kestenov, kaduljin, vrijeskov, cvjetni med, medljikovac i druge – te ga povezivati s područjem na kojem je proizveden, lokalnom tradicijom, prirodnim bogatstvom i pčelarom koji stoji iza proizvoda. Potrebno je razvijati zajednički nacionalni identitet hrvatskog meda, uz očuvanje identiteta pojedinih proizvođača, kako bi potrošač znao ne samo što kupuje, nego i tko ga je proizveo, gdje je proizveden i što ga čini posebnim.
Poželjno je da svaki proizvođač svojim kupcima može predočiti laboratorijske analize proizvoda, a pčelare treba educirati kako pravilno prezentirati i promovirati svoj med te komunicirati njegovu vrijednost. Posebnu pozornost treba posvetiti edukaciji o pravilnom i zakonski usklađenom deklariranju meda, isticanju podrijetla, vrste i posebnosti, izradi kvalitetne ambalaže i vizualnog identiteta, komunikaciji s kupcima i prezentaciji proizvoda, korištenju društvenih mreža, internetske prodaje i drugih digitalnih kanala te stvaranju prepoznatljivog osobnog brenda pčelara. Pčelar treba postati ambasador vlastitog proizvoda.
Istaknuto je i da promocija mora biti pozitivna i informativna – umjesto da se naglašava kako je neki drugi med loš ili patvoren, treba objasniti zašto je domaći med vrijedan, kako nastaje i što kupac dobiva njegovom kupnjom. Zakonski okvir treba koristiti kao sredstvo povjerenja i tržišne prednosti, a prezentacija domaćeg meda mora biti usklađena s propisima. Zakonske obveze ne treba promatrati samo kao administrativno opterećenje već i kao alat za zaštitu proizvođača i potrošača, pri čemu je posebno važan novi hrvatski Pravilnik o medu kojim su preuzete izmjene europskih pravila o medu.
Preporučeno je da se organiziraju praktične radionice za pčelare o deklariranju, sljedivosti, ambalaži i dopuštenim marketinškim tvrdnjama. Hrvatski pčelarski savez kao krovna udruga hrvatskog pčelarstva niti u jednom trenutku nije potaknuo ovakvu inicijativu, a Hrvatsko apiterapijsko društvo rado će preuzeti tu ulogu ukoliko dobije podršku Ministarstva poljoprivrede za provedbu projekta koji bi omogućio izradu vodiča na navedenu tematiku, najavila je dr. Hegić.
Hegić je dodala da bi bilo za očekivati da Ministarstvo poljoprivrede po uzoru na slovenski model svake godine formira realnu proizvodnju i prodajnu cijenu meda ovisno o proizvedenim količinama, vrsti meda te njegovoj zdravstvenoj ispravnosti i kvaliteti. Nemaju sve biljne vrste niti približno jednaku količinu nektara, a pojedini dijelovi Hrvatske imaju manju proizvodnju meda po pčelinjoj zajednici, primjerice 30 do 40 kilograma, što se odnosi na mediteranski dio. Drugi dijelovi, kao što su Zagorje i Slavonija, imaju proizvodnju od 50 pa čak i više od 100 kilograma po pčelinjoj zajednici, ovisno o tome je li pčelar seleći, kakve su klimatske prilike, snaga pčelinje zajednice, izvor nektara i drugi čimbenici. Zbog toga cijene pojedinih vrsta meda nikako ne mogu biti iste.
Kontrola meda mora biti učestalija, transparentnija i učinkovitija, što je jedno od najvažnijih pitanja za budućnost hrvatskog pčelarstva. Potrošači ne mogu sami utvrditi je li med patvoren jer izgled, boja, gustoća, kristalizacija i okus nisu pouzdani pokazatelji autentičnosti, pa je odgovornost za učinkovitu kontrolu na nadležnim institucijama.
Sudionici su istaknuli da hrvatsko pčelarstvo ima značajan gospodarski, prehrambeni, ekološki i društveni značaj te da je potrebno poduzeti dodatne aktivnosti radi zaštite domaće proizvodnje meda, jačanja tržišne konkurentnosti hrvatskih pčelara i vraćanja povjerenja potrošača. U tom smislu potrebno je pokrenuti novu zajedničku nacionalnu marketinšku kampanju kojom će se promovirati hrvatski med, njegovo podrijetlo, kvaliteta, raznolikost i vrijednost domaće proizvodnje, kao i osigurati kontinuiranu edukaciju o tržišnom nastupu, marketingu, brendiranju, deklariranju, zakonskim obvezama i suvremenim prodajnim kanalima.












