Sukob mišljenja oko tehničke ispravnosti i trajnosti Pelješka dobio je na zamahu nakon što je splitski građevinar Predrag Bilbija iznio oštre kritike prema projektantima. Bilbija je iznio mišljenje o stanju mosta, u kojem je izravno kritizirao slovenskog arhitekta Marjana Pipenbahera, glavnoga projektanta infrastrukturnoga projekta. Ovaj sukob odvio se u javnome prostoru, uz prisutnost medijske pažnje, te je pokrenuo rasprave o stručnim standardima primijenjenim u izgradnji ključne prometne veze.
Marjan Pipenbaher, slovenski arhitekt i jedan od ključnih projektanata, odgovorio je na kritike izjavom da su njegove izjave u medijima pojednostavljene te da ne odražavaju punu tehničku složenost projekta. On je kategorički odbacio optužbe da minimizira nastalu štetu ili da je javnost obmanuo. Iako su mediji zabilježili određene nepravilnosti, Pipenbaher naglašava da se radi o tehničkim specifikacijama koje su strogo poštivane tijekom izvođenja radova, što stvara razliku u percepciji između stručne javnosti i šire publike.
Ključni aspekt spora tiče se kvalitete betonskih elemenata, posebno zaštitnih slojeva. Projektirana debljina zaštitnog sloja betona na pilonima iznosi 65 mm, dok je na stupovima ispod kolničke konstrukcije propisana debljina od 75 mm. Ovi su elementi dodatno armirani nehrđajućom armaturom promjera 14 mm, a glavna poprečna armatura ima promjer od 20 mm, s debljinom betona od 85 mm iznad nje. Unatoč tome, došlo je do nastanka pukotina, koje su nastale uslijed plastičnog skupljanja betona, ubrzanoga isušivanja pod utjecajem vjetra, sunčeva zračenja te temperaturnih gradijenata. Iako su izvođači radova bili više puta upozoreni na potrebu za pažljivom zaštitom i njegovanjem mladoga betona, oštećenja su se ipak pojavila.
Stabilnost mosta, iako je u početku bila upitna, procjenjuje se kao stabilna, no trajnost građevine dovedena je u pitanje. Ovo stanje ima dugoročne implikacije na stabilnost građevine, što zahtijeva pažljivo praćenje i eventualne korektivne mjere. Iako most nije bio ugrožen u smislu trenutne stabilnosti, trajnost konstrukcije ostaje upitna, što može utjecati na dugoročnu održivost i sigurnost prometne veze. Ovaj slučaj ističe važnost preciznog projektiranja i stroge kontrole kvalitete u građevinarstvu, posebno kod strateški važnih infrastrukturnih projekata poput onoga na Pelješcu, koji je ključan za povezanost hrvatskoga kopna i otoka.
