Policijska postaja Knin zaprimila je dvije dojave mještanina Mokrog Polja, naselja u sklopu općine Ervenik, o uginulim psima. Prva dojava zaprimljena je 23. listopada, kada su u Mokrom Polju pronađena dva uginula psa, a tri dana poslije policija je obaviještena o pronalasku još jednog uginulog psa. Vlasnik pasa je Žarko Kostić iz Mokrog Polja, koji je, vraćajući svoja goveda s ispaše u staju, pronašao lešine svojih triju pasa.
Kostić je izjavio da su životinje uginule u kratkom vremenu nakon što su nešto pojele te sumnja da je riječ o trovanju. Prema njegovim riječima, u roku od deset minuta tri psa su uginula, a četvrti je jedva ostao živ. Dodao je da su psi, čim su nešto progutali, dobili proljev i slina im je počela ići na usta.
Kostić je naveo da se i prije susretao sa sličnim problemima. Prošle mu je godine, kako tvrdi, uginulo pet krava, a nastalu štetu procijenio je na oko 20 tisuća eura. Tada je, prema vlastitim riječima, sumnjao na jednog susjeda, ali to nije mogao dokazati. Izjavio je i da je imao opravdan strah da je to učinio jedan susjed koji je inače problematičan i sklon bacanju otrova svuda. Kostićeve sumnje o mogućem počinitelju zasad nisu potvrđene.
Policijski su službenici odmah nakon prve dojave započeli izvide radi utvrđivanja svih okolnosti i činjenica događaja. O dosad poduzetim radnjama obaviješteno je nadležno državno odvjetništvo, a policija je proslijedila dopis Veterinarskoj inspekciji. Iz Policijske uprave šibensko-kninske navode da se kriminalističko istraživanje zbog sumnje u kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja nastavlja te da će, ovisno o tijeku istraživanja, biti provedene potrebne dokazne radnje. Uzrok uginuća pasa bit će moguće pouzdano utvrditi tek nakon odgovarajuće veterinarske obrade i obdukcije, a policija će o rezultatima kriminalističkog istraživanja pravodobno izvijestiti javnost.
Kostić tvrdi da mu je rečeno kako bi lešine pasa trebalo prevesti na obdukciju u Zagreb. Trošak transporta i obdukcije iznosio bi oko 1200 eura, a Kostić se požalio da si taj iznos ne može priuštiti.
Martina Gančević, medicinska direktorica i voditeljica kirurgije veterinarske bolnice Vetti Split, izjavila je da psa treba odmah udaljiti od mogućeg izvora otrova, spriječiti daljnje uzimanje sumnjive tvari i telefonski se obratiti najbližoj dostupnoj veterinarskoj ambulanti. Veterinar, čak i ako je udaljen, može dati važne upute dok vlasnik organizira prijevoz, istaknula je. Prema njezinim riječima, ne treba čekati pojavu simptoma jer se kod nekih otrova posljedice mogu pojaviti tek nakon više sati ili dana.
Gančević je navela da veterinaru treba reći koju je tvar pas mogao progutati, u kojoj količini i kada, navesti težinu psa te opisati eventualne simptome. Korisno je ponijeti ambalažu proizvoda ili fotografirati njegov sastav, a ako je moguće, sumnjivu tvar treba spremiti u zatvorenu posudu, izbjegavajući izravan dodir golim rukama. Povraćanje se ne smije izazivati bez izričite upute veterinara jer u određenim okolnostima može dodatno pogoršati stanje i dovesti do ulaska želučanog sadržaja u pluća. Sol se nikada ne smije koristiti u tu svrhu jer i sama može izazvati teško trovanje, upozorila je.
Samoinicijativno se ne trebaju davati hidrogen, mlijeko, ulje, ljudski lijekovi ili aktivni ugljen, osim ako to veterinar izričito preporuči. Unatoč uvriježenom mišljenju, mlijeko nije protuotrov, a aktivni ugljen nije prikladan za svaku vrstu otrova, izjavila je Gančević. Dodala je da se psu i u slučaju kada je progutao otrov i dalje može pomoći te da se mnogi psi uz pravodobno liječenje potpuno oporave. Ishod ovisi o vrsti i količini otrova, vremenu proteklom od gutanja, eventualnim oštećenjima organa te općem stanju i starosti životinje.
Veterinar najprije stabilizira disanje, cirkulaciju i stanje svijesti, a prema potrebi primjenjuje kisik, infuziju, lijekove protiv grčeva i druge terapijske mjere, uz odgovarajuće dijagnostičke pretrage. Ako je otrov progutan nedavno i ako je postupak siguran za životinju, veterinar može izazvati povraćanje, obaviti ispiranje želuca ili primijeniti aktivni ugljen kako bi se smanjila apsorpcija otrova. Za neke otrove postoji protuotrov, ali za mnoge ne postoji, a potporno liječenje pomaže u održavanju životnih funkcija dok organizam razgrađuje i izlučuje otrov. Ponekad su potrebni višednevna hospitalizacija i kontrolne pretrage.
Gančević je istaknula da iznenadno uginuće, pjena na ustima ili grčevi nisu sami po sebi dokaz trovanja jer se mogu pojaviti i kod drugih bolesti. Uzrok se istražuje razudbom, odnosno obdukcijom životinje, uz laboratorijske pretrage i, prema potrebi, ciljanu toksikološku analizu. Vlasnik treba što prije kontaktirati veterinara, prije zbrinjavanja tijela, a do pregleda tijelo je potrebno čuvati na odgovarajući način kako bi se očuvala tkiva i omogućila što preciznija analiza. Ne postoji univerzalni test za sve otrove, pa su podaci o okolnostima i mogućem izvoru trovanja vrlo važni, a čak ni negativan toksikološki nalaz ne isključuje svaku mogućnost trovanja.
