Talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi, čiji je projekt pobijedio na natječaju za novi maksimirski stadion, dali su intervju novinaru RTL-a Ivanu Skorinu u maketarnici Arhitektonskog fakulteta. Prošlo je 40 dana otkako se doznalo kako bi stadion trebao izgledati, a o njemu u javnosti raspravlja cijela Hrvatska — od premijera do Bad Blue Boysa. Kritike sežu od tvrdnji da stadion izgleda kao kutija za alat, preko straha da će navijači kisnuti, do poziva da se natječaj poništi.
Arhitekti su objasnili da su počeli od prostorne razine, od mjerila krajolika i urbane strukture grada, pa sve do toga kako izgledaju linije i tkivo grada. Kao arhitekti, kazali su, bili su fascinirani arhitektonskim inovacijama starog Maksimira. Zamislili su da tribina ponovno bude ključna točka. Tribine naizgled lebde, ali su jako dobro povezane, preklapaju se te pružaju zaštitu od kiše i sjenu.
O natkrivenosti su bili decidirani: stadion je morao imati sva sjedala natkrivena i sva jesu natkrivena. Krov, ističu, pokriva cijeli stadion. Nikad nisu vidjeli otvorene kutove kao potpuno otvorene tribine jer se površine preklapaju jedna preko druge. Propuh, smatraju, neće biti toliko problematičan. Priznaju ipak da postoji postotak izloženih sjedala ovisno o smjeru puhanja vjetra, ali napominju da i u kružno zatvorenom stadionu, ako kiša pada sa strane, budeš mokar.
Upitani o promjenama, odgovorili su da ne bi razgovarali o promjenama, već o implementaciji postojećeg projekta. Vidjeli su memove i komentare o tome da je stadion kutija za alat. Bilo im je, kažu, zanimljivo vidjeti koliko su kvalitete ljudi pronašli u projektu. Usporedbu s kutijom za alat razumiju i ona im nije problem. Neki memovi su, iz arhitektonskog kuta, pozitivna stvar, a činjenica da je sve jednostavno i jasno gotovo je kao kompliment cijele ideje.
Arhitekti su izjavili da bi voljeli da su u tjednu nakon prve objave došli razgovarati s gradom, Vladom i navijačima. Premijer je otvoreno kritizirao stadion, a službeno je u tijeku kontrola javne nabave. O još jednoj prilici ne bi govorili jer je sve još u tijeku, no poručuju da nije izgubljeno i da je to važno. U inicijalnoj fazi nije se detaljno raspravljalo o tome kako će se ljudi osjećati kada posjete stadion, ali su uvjereni da će cjelokupni kontekst i temelj ideje omogućiti vrlo intenzivan doživljaj.
Na kraju su zaključili da ne možeš izgraditi budućnost ako nisi optimističan. Poručili su da su još uvijek optimistični te da imaju pouzdanja u proces, institucije i sve ostalo.
