Problemi oko novog Maksimira nastali su već prije sedam mjeseci, a stadion je postao jedna od najspornijih zagrebačkih tema samo nekoliko dana nakon što je predstavljen pobjednički projekt. Pobjedničko rješenje je projekt milanskog studija VG13 Architects, koji je izazvao snažan otpor među Dinamovim navijačima.
Nakon navijača, od pobjedničkog rješenja su se u različitoj mjeri distancirali i ključni ljudi uključeni u projekt. Predsjednik Dinama Zvonimir Boban bio je član ocjenjivačkog suda i glasao je za pobjedničko rješenje, no naknadno je poručio da želi da se uvaže primjedbe navijača. Premijer Andrej Plenković javno je otvorio pitanje može li se natječaj poništiti, dok je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao da su, nakon isteka žalbenog roka, otvorene sve pravno dopuštene opcije.
Dinamo je već nekoliko godina u komunikaciji s Gradom Zagrebom oko toga što bi novi Maksimir trebao sadržavati i kako bi trebao funkcionirati. Posao komunikacije s Gradom ranije je bio u domeni posebnog odbora za stadion, koji je osnovao tadašnji Izvršni odbor kluba. Zadaća posebnog odbora bila je, uz podršku ostalih klupskih tijela, prema Gradu jasno artikulirati zahtjeve budućeg glavnog korisnika stadiona.
Sjeverna tribina, tradicionalni dom Bad Blue Boysa, trebala je ostati jedinstvena i jednoetažna. Na stadionu je trebalo osigurati prostor za klupski muzej. Jedna od ključnih Dinamovih želja odnosila se na samu geometriju stadiona. Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba zatim je, u suradnji s Dinamom, oblikovao program u kojem su te želje i upute objedinjene. Taj dokument sadržavao je vrlo jasan zahtjev da stadion bude zatvoren, a Dinamo je jasno tražio zatvorene kutove. U dokumentu nastalom u suradnji Dinama i Zavoda stajalo je: "Sve tribine na stadionu trebaju biti povezane i činiti jednu cjelinu (uglovni dijelovi trebaju biti iskorišteni/zatvoreni)."
Između prosinca, kada je taj program bio definiran, i ožujka, kada su objavljeni konačni uvjeti natječaja, Društvo arhitekata Zagreba, kao voditelj i organizator natječaja, promijenilo je upravo tu rečenicu. Ostale Dinamove želje i zahtjevi nisu bitnije dirani. Upute o sjevernoj tribini, organizaciji ostalih tribina i drugim ključnim elementima prenesene su gotovo nepromijenjene. U konačnom natječajnom programu više nije stajalo da kutovi trebaju biti "iskorišteni/zatvoreni". U konačnom natječajnom programu navedeno je: "Arhitektonsko rješenje treba predvidjeti kohezivnu i povezanu strukturu gledališta. Radi optimizacije dugoročnih operativnih troškova, zapadna, istočna i južna tribina trebaju biti organizirane u dvije neovisne razine: primarnu donju etažu i manju gornju etažu koja se može zatvoriti tijekom događaja s manjim brojem posjetitelja. Sjeverna tribina treba ostati jedinstvena, nedjeljiva cjelina neovisno o predviđenom broju sjedećih ili stajaćih mjesta (sjevernu tribinu tradicionalno koriste navijači lokalnog kluba)."
Arhitekti nisu imali pravo sadržajno se uplitati u program. Prema informacijama kojima raspolažemo, DAZ je htio nešto labavije kriterije oko dijela uvjeta, poput točne pozicije muzeja, kako na natječaj ne bi pristiglo sto istih radova. DAZ je promijenio ključnu rečenicu cijelog programa. Svi drugi Dinamovi zahtjevi praktički su kopirani i u njih DAZ nije ni najmanje sadržajno intervenirao. Čak 87 od 88 pristiglih projekata predvidjelo je povezanu stadionsku zdjelu. Pobjednički VG13 otišao je drugim putem i otvorio četiri velika kuta stadiona. Gotovo svi autori natječajni su zadatak protumačili na isti način, dok je jedini rad koji je otišao u suprotnom smjeru na kraju pobijedio. Natječaj je dio formalnog postupka i postoje pravni mehanizmi kojima se može osporavati njegov rezultat.
