Dokumentarni film „Musk“ redatelja Alexa Gibneyja, koji traje 3 sata i 45 minuta, svjetsku je premijeru imao 8. rujna u Veneciji, a upravo je stigao u kina diljem SAD-a. Međunarodna prava drži Universal, koji još nije objavio kada film kreće u svjetsku distribuciju. Film ide i na HBO, a ta bi televizija 2027. trebala objaviti i dulju verziju. Redatelj tvrdi da postoji i šestosatna verzija.
Musk u filmu nije sudjelovao. Gibneyjev tim napravio je računalno generiranog Muska koji govori izravno u kameru, a pokreti usana tog avatara s riječima usklađeni su umjetnom inteligencijom. Avatar izgovara isključivo ono što je Musk već rekao u ranijim intervjuima. Musk je Gibneyja na X-u nazvao pogrdnim imenom i prije nego što mu se redatelj uopće stigao obratiti s molbom za intervju, a posljednjih je tjedana o njemu pisao kao o idiotu. Nazvao ga je „užasnim čovjekom“ i tinfoil hat crackpot s „nula vjerodostojnosti“. Film je još pri najavi prije tri godine proglasio napadačkim djelom.
Film sadrži desetke razgovora s bivšim suradnicima, partnericama, pa i Muskovim ocem, kao i sve javne izjave koje je Musk dao na putu do titule najbogatijeg čovjeka na svijetu. Gibney nije krenuo kao Muskov kritičar — kod kuće je imao Teslin Powerwall i Tesline solarne panele, a razmišljao je i o Tesli u garaži. Kad je počeo raditi na filmu, Musk je već bio najbogatiji čovjek u povijesti. Gibneyja oduvijek najviše zanima moć: kako se stječe, kako se koristi i kako kvari ljude, a Musk mu je bio savršeno lice moći 21. stoljeća. Prekretnica je bila knjiga „Ludicrous“ Edwarda Niedermeyera, koja Muska prikazuje više kao prodavača magle nego kao genija iz autorizirane biografije Waltera Isaacsona.
U proljeće 2024. film je bio gotovo dovršen. Tada je to bila uglavnom poslovna priča od dva sata, usredotočena na Twitter i Teslin Autopilot. Musk je godinama tvrdio da je Autopilot sustav toliko napredan da vozač može drijemati ili igrati igrice, što nije bilo točno. Tesla je umjesto skupljih lidarskih senzora koristila samo kamere, a film tu odluku povezuje s više od 60 smrtnih nesreća. Gibney je završavao dvosatnu verziju kad je Musk, nakon atentata na Trumpa u Butleru 2024., podržao njegovu kandidaturu. Čelnici HBO-a potaknuli su redatelja da nastavi snimati. Uslijedili su izbori, DOGE i gašenje USAID-a, što danas čini većinu druge polovice filma.
Nakon kupnje Twittera, na Super Bowlu, Musk se razljutio jer njegov tweet nije bio najpopularniji na platformi. Odmah nakon utakmice odletio je u sjedište tvrtke, okupio inženjere i držao ih budnima cijelu noć dok algoritam nije počeo gurati prvenstveno njegove objave. Film je ispresijecan prizorima iz britanskog filma „The Man Who Could Work Miracles“ iz 1937., snimljenog prema priči H. G. Wellsa o običnom čovjeku koji dobije moć da mijenja stvarnost i na kraju uništi svijet zaustavivši Zemljinu vrtnju. Muskova omiljena knjiga, „Vodič kroz galaksiju za autostopere“, počinje rušenjem Zemlje kako bi se napravilo mjesta za međuzvjezdanu autocestu.
Gibney je rođen 1953., sin je novinara i pisca Franka Gibneyja, a 1982. osnovao je produkcijsku kuću Jigsaw Productions, koja i danas stoji iza njegovih filmova. Osvojio je Oscara za „Taxi to the Dark Side“, film o mučenju zatočenika u ratu protiv terorizma. Njegovi filmovi uključuju „Enron: The Smartest Guys in the Room“, film o bivšem njujorškom guverneru Eliotu Spitzeru, „Going Clear“ o scijentologiji, „We Steal Secrets“ iz 2013. o Julianu Assangeu, filmove o Vladimiru Putinu i ruskim mrežama utjecaja te „The Inventor“ o Elizabeth Holmes i Theranosu. Esquire je pisao da Gibney postaje najvažniji dokumentarist našeg vremena.
Kroz gotovo sve Gibneyjeve filmove provlači se ideja nazvana „korupcija plemenitog cilja“: uvjerenje da cilj opravdava sredstva. Gibney objašnjava da onaj tko zaobilazi pravila u ime dobre stvari s vremenom postaje sve slobodniji, varanja je sve više, a plemeniti cilj ostaje negdje daleko iza. Holmes je htjela revolucionirati medicinu, ljudi iz Enrona htjeli su preurediti kapitalizam, a Musk je, kaže Gibney, klasičan primjer: čovjek koji se vidio kao spasitelj klime pomogao je izabrati predsjednika čiji je slogan bio „Drill, baby, drill“. Gibney ne zna sa sigurnošću je li moć izvukla najgore iz Muska ili ga je pokvarila, ali zna da je Musk s rastom moći postajao sve sebičniji, nepromišljeniji i djetinjastiji.
