Četvrti Kazališni vikend za djecu i mlade završen je u srijedu, 4. studenoga, nakon tri dana programa u Zadru. Festival je organizirala Kazališna udruga Igrajmo se, a tijekom tri dana okupila su se djeca i mladi iz Zadra, Tuzle, Zagreba, Bjelovara i Šibenika.
Slogan ovogodišnjeg izdanja bio je „Ti i ja stvaramo igrajući se“, a osmislili su ga zajedničkim snagama sami mladi sudionici. Festival je u ponedjeljak u Kazalištu lutaka Zadar otvorila organizatorica i predsjednica Kazališne udruge Igrajmo se Matija Šango Šimurina, koja je pozdravila sve okupljene, a posebno drage goste iz drugih gradova. Otvaranje je obilježila predstava „Izvan okvira“, autorski projekt polaznica najstarije srednjoškolske grupe Igrajmo se Zadar, koju je publika dočekala s oduševljenjem.
Drugi dan donio je „Čarobnjaka iz Oza“ Bjelovarskog kazališta, storytelling Sanje Grgine te forum teatar „Bijeli mantil“ Pozorišta mladih Tuzla, u kojem je publika aktivno sudjelovala u preispitivanju odluka likova. Završni dan počeo je predstavom „Napuštena kuća“ Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih „Zvjezdana Ladika“, koja je oduševila publiku, nakon čega su se sudionici uputili na zadarski Forum.
Na zadarskom Forumu više od 200 sudionika sudjelovalo je u dramskim igrama. Uslijedile su dvije radionice u Centru za mlade Zadar — klaunska radionica Tonija Leakovića iz umjetničke organizacije GIG Teatar te radionica scenskog govora i glasa Lovre Krsnika iz Hrvatskog centra za dramski odgoj.
Posebnu pažnju privukla je predstava „Djeca raja“ Dramskog studija „Ivana Jelić“ Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku, koja je progovorila o vršnjačkom nasilju. Publiku je dirnula do suza, a mladi glumci zaslužili su stajaće ovacije i višeminutni pljesak.
Festival je završen okruglim stolom „Glas mladih“, koji je moderirala pedagoginja Antonija Kero. U razgovoru su sudjelovali Dora Šimurina iz Kazališne udruge Igrajmo se, Anja Bulić iz Pozorišta mladih Tuzla, Lovre Paić iz Dramskog studija Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku te Frane Barović iz Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih „Zvjezdana Ladika“.
Mladi su otvoreno govorili o vršnjačkom nasilju, mentalnom zdravlju mladih, potrebi za pripadanjem i prihvaćanjem te pritiscima koje pred njih postavljaju društvo, obitelj i okolina. Istaknuto je da osjećaj nesigurnosti, strah od osude i nedostatak kvalitetne komunikacije često ostavljaju posljedice na mlade, kao i da neizgovorene riječi i potisnuti osjećaji mogu postati izvor dodatnih problema. Važna tema bila je odgovornost pojedinca u prepoznavanju i zaustavljanju nasilja, uz poruku da promjena počinje od svakoga od nas — od spremnosti da reagiramo, saslušamo druge i pokušamo razumjeti različite perspektive.
Naglašena je važnost empatije, ne samo prema žrtvama nasilja nego i razumijevanja okolnosti koje mogu dovesti do neprimjerenog ponašanja. Razgovaralo se i o nametnutim očekivanjima i tradicionalnim obrascima ponašanja koji ponekad ograničavaju slobodu mladih da pronađu vlastiti put, kao i o komunikaciji unutar obitelji te potrebi za prostorom u kojem mladi mogu slobodno izraziti mišljenje, strahove i nesigurnosti bez bojazni od osude.
Posebno mjesto u razgovoru zauzela je uloga kazališta. Kazališni proces mladima pruža sigurno okruženje za istraživanje vlastitih osjećaja, suočavanje s osobnim iskustvima i razvijanje međusobnog povjerenja, a kroz zajednički rad na predstavama mladi progovaraju o temama koje ih se tiču, uče slušati jedni druge, promišljati o društvu u kojem žive i prepoznavati vlastitu odgovornost za promjene. Zaključak razgovora nije bio potraga za jednom univerzalnom porukom ili savršenim odgovorima, nego podsjetnik da nitko od nas ne mora imati odgovore na sva pitanja, ali svatko može učiniti korak prema društvu u kojem ima više razumijevanja, poštovanja i međusobne podrške.
