Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić umrla je jutros u Beogradu u 96. godini, doznaje se iz izvora bliskih obitelji. Preminula je u četvrtak, a pogreb bi se trebao održati u Banjoj Luci.
Plavšić je bila jedna od ključnih političkih figura vodstva bosanskih Srba tijekom prve polovice 1990-ih. Prije političkog angažmana radila je kao sveučilišna profesorica biologije u Sarajevu i bila doktorica bioloških znanosti. U politiku je ušla uoči raspada Jugoslavije kao članica Srpske demokratske stranke (SDS), a uz Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika postala je jedna od vodećih političkih figura bosanskih Srba. Tijekom rata bila je poznata po izrazito nacionalističkoj retorici i izjavama o nesrpskom stanovništvu. Jedna od fotografija koje su obilježile njezinu ratnu političku karijeru nastala je 1992. godine u Bijeljini, gdje je snimljena kako se srdačno pozdravlja i ljubi sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, vođom Srpske dobrovoljačke garde, čiji su pripadnici počinili zločine nad civilima.
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i povlačenja Radovana Karadžića s političkih funkcija, Plavšić je 1996. godine postala predsjednica Republike Srpske. Uslijedio je otvoreni sukob s Karadžićevom strujom na Palama, a političko središte Republike Srpske postupno se premještalo prema Banjoj Luci. Osnovala je Srpski narodni savez i približila se političkim opcijama koje su imale potporu međunarodne zajednice. U tom razdoblju važnu ulogu dobio je i Milorad Dodik, kojeg je Plavšić predložila početkom 1998. za predsjednika Vlade Republike Srpske, nakon čega je Dodik prvi put postao premijer.
Haški tribunal protiv Biljane Plavšić podigao je optužnicu 7. travnja 2000. godine, tereteći ju za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja. Dobrovoljno se predala Tribunalu 10. siječnja 2001. godine. U listopadu 2002. postigla je sporazum s tužiteljstvom i priznala krivnju za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti. Tužiteljstvo je nakon priznanja povuklo ostale točke optužnice, među kojima i optužbu za genocid. U činjeničnoj osnovi njezina priznanja navedeno je da je političko vodstvo bosanskih Srba provodilo kampanju progona bosanskih Muslimana, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva na velikom području Bosne i Hercegovine, a Plavšić je priznala sudjelovanje u progonu na području 37 općina. Pred sudom je prihvatila odgovornost za svoju ulogu i izrazila kajanje zbog žrtava i patnji koje su prouzročene.
Haški sud osudio ju je 27. veljače 2003. na 11 godina zatvora. U presudi je navedeno da je sudjelovala u kampanji etničkog razdvajanja koja je rezultirala smrću tisuća ljudi i protjerivanjem tisuća drugih. Iz Haaga je 26. lipnja 2003. prebačena u Švedsku, gdje je kaznu služila u ženskom zatvoru Hinseberg. Nakon što je odslužila dvije trećine kazne, krajem listopada 2009. puštena je na prijevremenu slobodu i vratila se u Beograd, gdje je živjela i nakon izlaska iz zatvora. U kasnijim javnim istupima dovodila je u pitanje iskrenost vlastitog priznanja iz Haaga, tvrdeći da je sporazum s tužiteljstvom prihvatila iz pragmatičnih razloga kako bi se protiv nje odbacile ostale optužbe, uključujući onu za genocid.
Plavšić je bila jedina žena koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju pravomoćno osudio. Obnašala je i dužnost zastupnice u Skupštini Republike Srpske te dužnost srpske članice Predsjedništva nekadašnje SR Bosne i Hercegovine.
