Gubitak Y kromosoma u stanicama muškaraca povezan je s rakom, a novi trag upućuje na to da bi ta promjena mogla biti rani pokazatelj bolesti. Istraživanje je pokazalo da se gubitak ne zadržava samo unutar tumora, nego ga se može pronaći i u okolnom tkivu koje izgleda zdravo, pa čak i u stanicama koje pod mikroskopom djeluju potpuno normalno.
Studiju je objavio časopis JCI Insight, a glavni autor je Dan Theodorescu, direktor Centra za rak Sveučilišta u Arizoni. Većina stanica u tijelu muškarca inače nosi jedan X i jedan Y kromosom, no tijekom diobe stanica kći ponekad može izgubiti svoj Y kromosom. Kako se takve stanice dalje množe, nastaju dijelovi tkiva u kojima jedne stanice imaju Y kromosom, a druge ne — pojava koju istraživači nazivaju mozaičnim gubitkom Y kromosoma.
Theodorescu i njegov tim ispitali su 1000 arhiviranih uzoraka tkiva iz 11 glavnih organa, prikupljenih od 405 muškaraca. Koristili su test fluorescentne in situ hibridizacije (FISH), kojim su X i Y kromosomi postali vidljivi u više od 4,3 milijuna staničnih jezgri, a usporedbom signala procijenili su koliki je gubitak Y kromosoma prisutan u svakom uzorku.
Rezultati su pokazali jasan obrazac. Normalno tkivo muškaraca bez raka zadržalo je najjači signal Y kromosoma. Tkivo normalnog izgleda neposredno uz tumor imalo je slabiji signal, a sam tumor najslabiji. Razina gubitka razlikovala se ovisno o vrsti raka, pri čemu su tumori debelog crijeva pokazivali najveći gubitak.
Kod 49 muškaraca istraživači su analizirali i tumor i susjedno, naizgled normalno tkivo iz istog organa. Tumori su pokazivali veći gubitak Y kromosoma od svoje okoline, dok tkivo iz organa udaljenih od raka uglavnom nije pokazivalo značajnu razliku u usporedbi s tkivom muškaraca bez te bolesti. Dodatni gubitak tako je bio koncentriran u naizgled normalnom tkivu uz tumore.
Iako su mnoge stanice koje okružuju tumore pod mikroskopom izgledale potpuno normalno, FISH test je pokazao da su već počele gubiti Y kromosom. To ne znači da će te stanice nužno postati kancerogene, ali ukazuje na promjenu u okolini tumora. U krvnim stanicama gubitak Y kromosoma inače postaje češći s godinama, no u ovoj studiji viša dob bila je povezana s većim gubitkom u normalnom tkivu muškaraca s rakom, uključujući organe udaljene od tumora. Kod tkiva muškaraca bez raka, kao ni u samim tumorima, viša dob nije bila povezana s većim gubitkom. Theodorescu ističe da starenje samo po sebi ne može objasniti zašto je promjena bila posebno izražena upravo uz tumore.
Ostaje otvoreno pitanje pomaže li gubitak kromosoma razvoju raka ili uvjeti povezani s rakom pogoduju stanicama koje su ga već izgubile. Studija ne može dati konačan odgovor na pitanje uzročnosti — upućuje na povezanost, ali sama po sebi ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Za dokazivanje uzročnosti istraživači bi morali pokazati da izazivanje gubitka Y kromosoma u stanicama povećava vjerojatnost da postanu kancerogene ili da sprječavanje tog gubitka smanjuje pojavu raka.
Potencijalna medicinska primjena ovog otkrića leži u analizi tkiva normalnog izgleda uz tumore. Ako biopsija promaši mali tumor, ali prikupi dio susjednog tkiva, detekcija gubitka Y kromosoma mogla bi upozoriti liječnike da su potrebne daljnje pretrage. Theodorescu kaže da je to potencijalno moguće, iako je riječ o budućoj opciji, a ne o trenutnoj kliničkoj primjeni. Studija nije testirala funkcionira li takva strategija biopsije u praksi; za to bi bile potrebne studije koje prate pacijente kroz određeno vrijeme kako bi se utvrdila preciznost takvog markera u otkrivanju raka. Glavno pitanje na koje istraživači sada mogu tražiti odgovor jest može li analiza gubitka Y kromosoma pomoći u ranijem otkrivanju te bolesti.
