Stefano P., 51-godišnjak iz Cunea, sređivao je ostavštinu pokojnog strica kada je u bankovnom sefu ugledao više od dvije milijarde talijanskih lira. Pronađeno bogatstvo danas bi vrijedilo oko 1,03 milijuna eura, no novac je godinama stajao skriven i uredno složen, izvan optjecaja.
Talijanska lira nestala je iz optjecaja krajem 2001., a prijelazno razdoblje za zamjenu odavno je isteklo. Konverziju danas radi isključivo Banca d'Italia, koja je Stefanu službeno odbila zahtjev. Stare lire više se ne mogu jednostavno odnijeti u banku i zamijeniti.
Stefano se stoga obratio udruzi Associazione Italia i razmatra tužbu. Njegovi zastupnici pozivaju se na članak 2935. Građanskog zakonika, tvrdeći da rok zastare ne može teći dok nasljednik nije znao da novac postoji. Po toj logici, njegova prava počinju teći tek otvaranjem sefa.
Stručnjaci, međutim, tvrde da su mu šanse tanke. Slični slučajevi iskaču već dvadeset godina, a ishod je u pravilu isti — novac ostaje zarobljen u staroj valuti bez mogućnosti zamjene.
Jedan od takvih primjera dogodio se u Messini, gdje je novi vlasnik kuće pronašao 135,4 milijuna lira. Novac je bio sakriven u sedam limenki i posložen u 1354 novčanice od 100.000 lira.
