Irena Komadina, danas dvadesetdvogodišnjakinja, u Gospić je stigla iz Paga u vrijeme kada je grad bio zahvaćen ratnim sukobima. Dolaskom u ovo mjesto, koje će kasnije postati njezin drugi dom, sa sobom je dovela i dvogodišnju kćer koju je nosila u naručju. Taj trenutak obilježio je početak njezina sudjelovanja u teškim ratnim uvjetima na Liku.

Kao pripadnica vojnog saniteta Oklopne bojne 9. gardijske brigade, Komadina je cijelo vrijeme boravila na prvoj crti bojišnice uz svoju postrojbu. Njezine dužnosti nisu se ograničavale samo na medicinsku pomoć ranjenicima, već je obavljala sve zadaće koje su bile potrebne na samom bojištu kako bi se osigurala podrška vojnicima u najkritičnijim trenucima.

Upravo je na prvoj crti dočekala i vojno-redarstvenu akciju Oluju, događaj koji je označio prekretnicu u ratu. Tijekom tih intenzivnih dana, postojala je jedna specifična slika koja se duboko urezala u sjećanje stanovnika Gospića i koja simbolizira njezinu ulogu i žrtvu tijekom tog razdoblja.

Njezino iskustvo svjedoči o iznimnoj posvećenosti i hrabrosti, budući da je uz djecu i obiteljske obveze, na najopasnijim dijelovima bojišnice pružala životno važnu pomoć. Priča o Ireni Komadini ostaje upamćena kao jedan od mnogih primjera civilno-vojne suradnje i ljudske izdržljivosti tijekom obrane Hrvatske.