Tradicionalno uvjerenje da ljudima treba točno osam sati sna za optimalno funkcioniranje doživljava značajne promjene. Prema novim znanstvenim istraživanjima, ta se pretpostavka može smatrati ostavštinom 19. stoljeća, a ne znanstveno utvrđenom činjenicom. Istraživači su otkrili da ljudski organizam, posebno u prirodnim uvjetima, ne slijedi nužno taj kruti raspored od osam sati dnevno.
Ključni dio istraživanja fokusirao se na zajednice koje žive bez utjecaja modernog, umjetnog svjetla. Studije su obuhvatile ljude iz skupina lovaca-sakupljača u Tanzaniji, Namibiji i Boliviji. Rezultati su pokazali da ovi ljudi prirodno spavaju između 5,7 i 7,1 sat dnevno. Prosjek za navedene zajednice iznosi oko 6,4 sata, što je znatno manje od tradicionalno preporučenih osam sati, a istovremeno unutar raspona koji se smatra optimalnim za zdravlje.
Istraživanja provedena u industrijskim društvima također ukazuju na to da optimalna količina sna može biti manja od uobičajenih osam sati. Ključni čimbenik koji utječe na ovu dinamiku je prisutnost umjetnog svjetla, koje mijenja prirodne ritmove spavanja. Ljudi koji su izloženi umjetnom svjetlu često imaju poremećene navike, gdje spavaju kraće radnim danima, a dulje vikendom, stvarajući nepravilne ritmove koji su povezani s lošijim zdravstvenim stanjem.
Stručnjaci upozoravaju da je važno prepoznati individualne razlike. Iako opća preporuka američke Nacionalne zaklade za spavanje iznosi sedam do devet sati, za neke pojedince može biti dovoljno šest, a za druge deset sati sna. Istraživanja koja koriste napredne tehnike, poput snimanja mozga, tijela i molekularnih mjerenja, procjenjuju idealno trajanje sna između 6,4 i 7,8 sati, ovisno o spolu i specifičnom organu.
Unatoč tome što se raspravlja o točnom broju sati, znanstvenici su suglasni u jednoj stvari: prevelika količina sna, kao i premalo, povezana je s lošijim zdravstvenim stanjem. Oba ekstremna stanja mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući bolesti srca, moždani udar, pretilost i pad kognitivnih sposobnosti. Stoga je ključno pronaći ravnotežu koja odgovara individualnim potrebama, a ne slijepo se držati jednog univerzalnog standarda.
