Znanstvenici s japanskog Sveučilišta Osaka Metropolitan otkrili su ključni mehanizam koji stoji iza poteškoća u odupiranju masnoj i nezdravoj hrani. Istraživanjem je utvrđeno da razlog za prejedanje nije isključivo pitanje slabog karaktera ili slabog volje, već biološki čimbenici na staničnoj razini. U središtu otkrića nalazi se protein OPA1, koji je ključan za regulaciju tjelesne težine i metabolizma energije.
Protein OPA1 prirodno se nalazi u gotovo svim stanicama ljudskog tijela, no njegova je uloga posebno kritična u tkivima koja troše velike količine energije, poput mozga, srca, mišića i jetre. Unutar stanica, ovaj protein smješten je unutar mitohondrija, organeli koje se često opisuju kao stanične baterije jer proizvode energiju potrebnu stanicama. U mozgu, posebno u hipotalamusu, nalaze se specifične stanice, poznate kao MC4R neuroni, koji djeluju kao ključni regulatori. Ovi neuroni upravljaju osjećajem sitosti i signaliziraju tijelu kada je vrijeme za unes hrane, a kada je potrebno prebaciti metabolizam na sagorijevanje viška kalorija.
Kako bi testirali utjecaj ovog proteina, znanstvenici su proveli eksperimente na miševima. Uklanjanjem proteina OPA1 iz specifičnih stanica, istraživači su izazvali stanje koje su opisali kao opće. U miševima kojima je uklonjen ovaj protein, baterije u neuronima su se ispraznile, što je dovelo do nemogućnosti slanja točnih signala o osjećaju sitosti. Umjesto toga, kod ovih životinja uočena je izrazita, gotovo nepobitna želja za unosom masne hrane. Miševi su počeli agresivno birati najnezdravije i najmasnije namirnice, što je u kratkom roku dovelo do značajnog nakupljanja težine i razvoja pretilosti.
Iako je istraživanje provedeno na životinjskom modelu, znanstvenici naglašavaju da ljudski mozak funkcionira na gotovo identičan način. Ovo otkriće ima važne implikacije za razumijevanje ljudske pretilosti. Ako se ovi nalazi potvrdi na ljudima, to bi značilo da želja za masnom hranom može biti posljedica slabljenja staničnih baterija u mozgu, a ne nužno slabosti karaktera ili nedostatka samokontrole. Ova spoznaja otvara nova vrsta u razumijevanju mehanizama gojaznosti i mogućih načina njezina liječenja, uključujući i mogućnost da lijekovi za mršavljenje slabije djeluju na pojedince čiji nedostaje protein, što bi moglo objasniti zašto isti tretmani ne djeluju jednako na muškarce i žene.
