Istarski ribari suočeni su s nikad strožim pravilima. Umjesto dosadašnjih 20, u ribolov smiju samo 5 puta mjesečno, a razlog je ozbiljna ugroženost sitne plave ribe zbog preintenzivnog izlova.
Ekipa HRT-a provjerila je može li se uopće obnoviti riblji fond, a da pritom opstanu obitelji koje od ribolova žive. Dosadašnje mjere, poput sezonskih lovostaja, nisu donijele očekivane rezultate. Pavle Bajčić, ribar s Krka, kazao je da su rezultati mizerni, riba je i dalje mala, znači da tu nešto ne štima. Dodaje i da se često dogodi da brod ode pet dana na more i da se vrati bez ribe, a kad bi mu se moglo možda posrećiti da nešto ulovi, već je iskoristio kvotu.
Smanjivanje broja ribolovnih dana uz zapadnu obalu Istre moglo bi natjerati mnoge ribare da odustanu od svoga posla. Za pravim mjerama koje će oporaviti količine srdele u Jadranu intenzivno se traga. Ante Mišura, ravnatelj Uprave ribarstva u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, naglasio je da je inćun stabilan, srdela je ispod B limita, a to je stanje kad ne može doći do samooporavka nego su potrebne mjere da bi se stock oporavio. Stanje je ozbiljno, a mjere mogu biti smanjenje kvota ili moratorij na godinu dvije.
Vanja Čikeš Keč s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu rekla je da je stock plave ribe stalno u padu, zadnjih godina pao je ispod granice, pa nismo sigurni hoće li se oporaviti i zato su ove mjere. Država je osigurala potpore za ribare u vrijeme lovostaja koje, ovisno o veličini broda, iznose i do 35 tisuća eura. Mjesečni lovostaji nisu donijeli rezultate, a ne bude li rezultata ni od smanjenja ribolovnih dana, mogući su i dugotrajniji potpuni lovostaji.
Stjepan Nedoklan, predsjednik ceha ribara PGŽ-a, kazao je da nikome nije drago, ali kad je takva situacija, onda moramo nešto napraviti. Mišura je naglasio da će se u sljedećoj godini možda ići na još neka područja i povećanje broja dana, ali najvažnije je da flota i prerada opstanu, a da zaštitimo stock plave ribe za sljedećih 50 godina. Zaštititi treba i srdelu, i ribare, i prerađivačku industriju i zato su znanstvenici oprezni s preporukama. Čikeš Keč kazala je da bi ribama odgovaralo da ih ne love, ali ne bi ribarima, netko mora biti nezadovoljan.
Dupini su zaštićeni, a tunama pogoduju kvote koje diktira svjetska organizacija "Ikat". Prema svjedočenju ribara, tuna je sve više, a čini se da su se, za razliku od prošlih vremena, počele mrijestiti u našem dijelu Jadrana, čemu se ni srdele ni ribari ne vesele.
