Na splitskom subredditu pokrenuta je rasprava s pitanjem koliko su korisnici zadovoljni životom u Splitu te jesu li ikada poželjeli otići živjeti negdje drugdje, bilo u drugi dio Hrvatske ili u inozemstvo. Odgovori su otkrili niz podijeljenih iskustava, od onih koji bi ponovno otišli zbog karijere do onih koji Split, unatoč svemu, ne bi mijenjali ni za što.
Jedan od korisnika istaknuo je kako ima vlastiti stan i da je svjestan koliko ga to stavlja u povoljniju situaciju od velikog broja njegovih vršnjaka. „Iskreno, kvaliteta života u Splitu se po meni dosta srozala zadnjih godina. Grad je prekrasan i teško ga je zamijeniti zbog mora, klime, veličine i svega što imamo na dohvat ruke, ali atmosfera među ljudima mi je sve lošija“, napisao je. Smatra da su poslovne mogućnosti ograničene izvan nekoliko dominantnih sektora, no stanovanje vidi kao najveći problem. „Imati svoj stan u Splitu danas je ogromna privilegija. Cijene su otišle toliko daleko da velik broj mladih ljudi praktički čeka da naslijedi stan od roditelja, babe ili dida kako bi uopće mogao početi normalno živjeti svoj život. To mi je možda i najtužniji dio cijele priče“, dodao je. Na pitanje je li razmišljao o odlasku odgovorio je potvrdno.
Druga korisnica, koja također ima riješeno stambeno pitanje, navela je da je poslovno vezana uz Zagreb, gdje joj se odvija i većina društvenog života, a smatra i da je Split u posljednjih petnaestak godina nazadovao. Treća sudionica rasprave, koja nema vlastitu nekretninu, napisala je da s partnerom razmišlja hoće li se uopće pokušati stambeno skrasiti na splitskom području. „Kako vrijeme odmiče, a radi posla ne bismo baš birali okolicu Splita zbog prometa, nekako više razmišljamo je li pametnije otići još nešto dalje – preko granice pa živjeti ipak malo dostojanstvenije“, napisala je.
Jedan od žešćih komentara stigao je od korisnika koji kaže da je osobnim životom zadovoljan jer si je osigurao stabilnost, ali stanjem grada nije. Nabraja komunalne probleme, promet, betonizaciju, stanje Marjana i Bene, smeće te ono što smatra padom kulture življenja, a posebno ga smeta odnos stanovnika prema javnom prostoru. Drugi korisnik sažeo je svoje nezadovoljstvo u nekoliko riječi: „Split je postao lijepi, skupi pakao.“ Smatra da je grad postao prvenstveno prostor za stvaranje profita, dok infrastruktura nije pratila njegov razvoj. „Nije ugodan za život u praktičnom smislu. Nema dovoljno infrastrukture za ovoliki broj ljudi, zgrade se grade stihijski i radi profita i stranih investitora, a ne radi Splićana“, napisao je, dodajući visoke najamnine i nedostatak raznovrsnih poslova među glavne probleme.
Ipak, jedan od najkritičnijih sudionika rasprave nakon dugačkog popisa svega što mu u Splitu smeta zaključio je: „Nikada mi nije palo napamet da se odselim. Vidio sam puno svijeta, ali ipak, unatoč svemu, Split je i uvijek će biti moj grad.“ Korisnica koja je sedam godina studirala i živjela u Zagrebu obratila se onima koji kritiziraju splitski mentalitet: „Ja ne znam di se vi svi koji serete po ljudima i mentalitetu po Splitu krećete, šta radite i s kim se družite“. Priznaje da Zagreb nudi više mogućnosti za posao i zabavu, ali odbacuje generaliziranje o Splićanima. „Naši ljudi su u globalu jako radišni i dobri, veseli i otvoreni, a toga po Zagrebu i vani baš i nema. Okružena sam ljudima koje volim i koji su mi dobri, u čijem društvu guštam, ostale ne doživljavam“, napisala je.
Druga korisnica imala je potpuno suprotno iskustvo: iz Splita se zbog posla preselila u Zagreb, gdje je provela pet godina, a u Split se vratila zbog djece i pomoći obitelji. Kaže da bi se, kada djeca odrastu, bez mnogo razmišljanja ponovno vratila u Zagreb. Korisnik koji priznaje da danas drukčije gleda na svoju nekadašnju želju da pod svaku cijenu ostane u rodnom gradu napisao je: „Nije Split užasan, samo limitiran, takoreć – zakinut“. Jedan Splićanin koji je studirao u drugom gradu i živio u inozemstvu kaže da bi ponovno otišao prvenstveno zbog karijere, ali tvrdi da je, kada su riješeni posao, stanovanje i društveni život, Split iznimno teško zamijeniti. „Mene uvati anksioznost od megagradova, sivila, smoga i brzog načina života. Meni paše ležernost i lagodnost života da ja na ljuti utorak usrid radnog vrimena mogu pit kavu, radit posa na laptopu i onda se ubacit u more i zaplivat da se osvježim. Di to imaš na svitu? Na malo mista“, zaključio je.
