Veliko vijeće u Dubrovniku donijelo je 15. rujna 1301. godine službenu odluku da se otok Mljet u potpunosti zauzme. Istom odlukom predviđeno je da se na otok postavi knez koji će njime upravljati u ime Općine Dubrovnik.
Ta odluka označila je jedno od ključnih poglavlja u teritorijalnom širenju i diplomatskom pozicioniranju rane dubrovačke komune u srednjem vijeku. Donošenjem odluke Veliko vijeće formaliziralo je svoje pretenzije i pokrenulo integraciju otoka u pravni sustav komune.
Pravni i povijesni kontekst odluke vezan je uz nastojanja Dubrovčana da osiguraju stabilnost plovnih puteva i trgovačkih ruta na južnom Jadranskom moru. Mljet je zbog svog specifičnog geografskog položaja imao golemu geostratešku važnost, pa je stavljanje otoka pod kontrolu komune bilo dio šireg promišljanja o sigurnosti pomorskog prometa.
Uključivanjem Mljeta pod dubrovačku vlast postignuta je znatno bolja kontrola pomorskog prometa u tom dijelu Jadrana. Time je komuna učvrstila svoj položaj na jugu, a otok je u pravnom smislu postao dio njezina uređenja, s knezom kao predstavnikom središnje vlasti na terenu.
Otok je kasnije, kroz stoljeća vladavine Dubrovačke Republike, postao važno gospodarsko uporište poznato po maslinarstvu, ribarstvu i gustim šumama koje su služile za opskrbu dubrovačkih brodogradilišta. Tako je odluka iz 1301. godine dugoročno utjecala na gospodarski i pomorski razvoj dubrovačkog područja.
