Pula, najveći grad u Istri, ima svoje kazalište već punih 145 godina. Novo kazalište Politeama Ciscutti otvoreno je 24. rujna 1881. godine, a grad ga je dobio zahvaljujući kovaču iz talijanskog grada Maniaga pokraj Udina, Pietru Ciscuttiju.
Ciscutti je rođen 1822. godine, a u Pulu, tada austrougarsku mornaričku metropolu, došao je kao 25-godišnjak. Zaposlio se u ljevaonici metala u pomorskoj bazi austrougarske mornarice, no ubrzo je otvorio svoju radionicu i ljevaonicu. Kao dobar i cijenjen obrtnik počeo je izrađivati metalne strukture za izgradnju arsenalskih hala, a njegova je tvrtka gradila i ceste, komunalnu infrastrukturu te kuće. Izgradio je naselje Portarata, Danteov trg i dijelom Kandlerovu ulicu.
Unosnim poduzetničkim poslovima stekao je golemi imetak koji je neštedimice darovao urbanoj i kulturnoj viziji Pule. Kada je 1882. godine preminuo, shrvan bolešću i bankrotom, L'Eco di Pola zapisao je: »Ako je ovaj čovjek, da se narodski izrazimo, zaradio milijun – više od tog milijuna uložio je u Pulu. Bio bi mukotrpan posao nabrojati dobrobiti koje je podijelio svim društvenim slojevima. Sve što je lijepo u Puli, njegovo je djelo.«
Ciscutti je gradu i građanima htio darovati kazalište, što je učinio dvaput. Godine 1851. izgorjela je zgrada augustinskog samostana uz Missericordiju, crkvu Gospe od Milosrđa. Tri godine kasnije Ciscutti je obnovio crkvu, a pored nje podigao prvo moderno kazalište u Puli – Teatro Nuovo. Noć 26. prosinca 1854. ostala je zapamćena kao noć otvorenja Teatra Nuovo, čiju je zgradu projektirao tršćanski arhitekt Giovanni Quadri. Kada je 9. prosinca 1856. godine svečano položen kamen temeljac Pomorskog arsenala u nazočnosti cara Franje Josipa, bračni par uputio se u gradsko kazalište, gdje su održane dvije predstave s laičkim glumcima, pomorskim časnicima i časnicima kopnene vojske s njihovim damama. Car je cijenio doprinos Pietra Ciscuttija kulturi i razvoju Pule, pa ga je 1881. godine, prigodom otvorenja Politeame, odlikovao titulom viteza Reda Franje Josipa.
Teatro Nuovo postao je premalen, pa je Ciscutti darovao gradu veće kazalište i nazvao ga svojim imenom – Politeama Ciscutti. Posao izgradnje povjerio je mladom tršćanskom arhitektu Ruggieru Berlamu (1854.–1920.), koji je tada imao tek 25 godina. Berlam je projektirao i osobno vodio izgradnju od 1879. do 1881. godine, a kamen temeljac položen je 22. kolovoza 1879. Zgrada je osmišljena kao monumentalno zdanje preko puta Mornaričkog kasina (današnjeg Doma hrvatskih branitelja), a u njezino je gledalište tada moglo stati oko 800 ljudi. Taj je projekt bio golem uspjeh za mladog arhitekta i postao arhitektonski ponos tadašnje Pule. Obitelj Berlam, uključujući Ruggerova oca Giovannija i sina Arduina, općenito je oblikovala vizualni identitet sjevernog Jadrana, no Ruggerov potpis na pulskom kazalištu ipak ostaje jedan od najvažnijih spomenika kazališne arhitekture. Ciscuttijeva ideja i želja da Pula dobije Politeamu dostojnu prijestolnice bila je ostvarena.
Službenim početkom institucionalnog kazališnog života u Beču smatra se 1741. godina, no Pula je svoje opremljeno kazalište, teatar u punom smislu riječi, dobila 24. rujna 1881. svečanom inauguracijom s prvom predstavom, operom »Ruy Blas« Filippa Marchettija. Sljedećih večeri uslijedile su Verdijeva »Traviata« i »Rigoletto« te Donizettijeva »Poliuta«. Nijedan grad sadašnje Hrvatske tih godina nije imao tako veliko gledalište – tek su kasnije Rijeka (1885.), Split (1893.) i Zagreb (1895.) dobili kazališta. Na sceni Politeame Ciscutti gostovale su opere najpoznatijih talijanskih kazališta, održavali su se maskenbali i dobrotvorne svečanosti čiji je prihod doniran u humanitarne svrhe. Politeama označava višenamjensko, polivalentno kazalište, pa su se u njoj održavale kazališne priredbe i glazbeni program gostujućih kazališnih skupina, filmske projekcije, plesne i dobrotvorne zabave, cirkuske priredbe, čak i boksačka, hrvačka i mačevalačka nadmetanja.
Narodno kazalište u Puli osnovano je 1948. godine, kada je dobilo i ime Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula. Prva predstava bila je Držićev »Dundo Maroje« u siječnju 1949. Zbog dotrajalosti zgrade gradske vlasti 1970. zatvaraju kazalište i raspuštaju glumački ansambl, a zgrada je godinama obnavljana. Novoobnovljena Velika dvorana Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula dobila je 2022. godine njegovo ime.
