Kipar Petar Pallavicini umro je 1958. godine. Rođen je na Korčuli 1886. godine, a tijekom života izgradio je prepoznatljiv kiparski izraz koji je spajao klasične oblike s elementima secesije.
Svoje obrazovanje započeo je u kiparsko-klesarskoj školi u češkim Hořicama, nakon čega je završio Akademiju u Pragu. To ga je školovanje u srednjoj Europi smjestilo među hrvatske kipare koji su znanje stjecali izvan domovine, a stečena vještina oblikovala je njegov kasniji rad.
U stvaralaštvu je bio pod snažnim utjecajem Ivana Meštrovića, jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara. Uz taj utjecaj, u svoja klasična djela unosio je elemente secesije, čime je gradio osobni izraz unutar tadašnjih kiparskih strujanja.
Svoj prepoznatljivi stil Pallavicini je izgradio od 1920-ih. Najpoznatiji su njegovi portreti reduciranih oblika poetične ženske figure, u kojima je sažimanje forme spajao s lirskim izrazom.
Među njegovim radovima ističe se spomenik Baltazaru Bogišiću u Cavtatu, koji je izradio 1913. godine. Taj spomenik svjedoči o njegovu ranom radu, prije razdoblja u kojem je od 1920-ih oblikovao stil po kojem je najviše prepoznat.
Pallavicini je tako ostavio trag u hrvatskom kiparstvu 20. stoljeća, od školovanja u Hořicama i Pragu do portreta i javnih spomenika poput onoga u Cavtatu.
