Silvije Strahimir Kranjčević rođen je 17. veljače 1865. u Senju, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Zbog buntovnog ponašanja nije mu bilo dopušteno polagati maturu, što je presudno utjecalo na njegov daljnji život i obrazovanje.
Nakon što je kratko pohađao senjsku bogosloviju, školovanje za svećenika nastavio je u rimskom zavodu Collegium Germanicum-Hungaricum. Zavod je napustio u svibnju 1884., a po povratku iz Rima pokušao je naknadno dobiti dopuštenje za polaganje mature, no taj je pokušaj završio odbijanjem. Godine 1885., uz potporu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u Zagrebu se počeo školovati za učitelja, a već 1886. stekao je učiteljsko zvanje.
Kako u Hrvatskoj nije uspio dobiti učiteljsko namještenje, iste je godine otišao raditi u Bosnu i Hercegovinu. Predavao je u Mostaru, Livnu, Bijeljini i Sarajevu, a u Sarajevo je stigao 1893. i ondje ostao do smrti. Godine 1904. postao je ravnatelj Trgovačke škole.
Kranjčević se 1898. vjenčao s Elom Kašaj, a šest godina poslije rođena im se kći Višnja. Uređivao je sarajevski književni časopis Nada, koji je izlazio od 1895. do 1903. godine, okupljajući autore različitih naraštaja poput Vladimira Nazora, Dinka Domjanića, Vjenceslava Novaka i Antuna Gustava Matoša.
Za života je objavio tri pjesničke zbirke: Bugarkinje 1885., Izabrane pjesme 1898. i Trzaji 1902. godine. Četvrta zbirka, Pjesme, objavljena je posmrtno 1909. U mladosti se oblikovao pod utjecajem Augusta Šenoe i Augusta Harambašića.
Posljednje godine života obilježili su bolest i komplikacije povezane s kamencima u mokraćnom mjehuru, zbog čega je liječen i operiran u Sarajevu i Beču. Umro je 29. listopada 1908. s navršene 43 godine, a pokopan je na sarajevskom groblju sv. Josipa. Hrvatsko kulturno društvo Napredak podiglo mu je nadgrobni spomenik s reljefom Genij sputanih krila, rad kipara Rudolfa Valdeca.
