Josip Smodlaka rođen je u Imotskom 9. studenoga 1869. godine. Gimnaziju je završio u Splitu, a studij prava u Beču i Grazu, gdje je stekao titulu doktora prava.
Politički se angažirao u Stranci prava, a bio je i zastupnik u Dalmatinskom saboru. Zalagao se za izmirenje Hrvata i Talijana te Hrvata i Srba, a bio je jedan od najistaknutijih zagovornika politike 'novog kursa'. Uoči Prvoga svjetskog rata prometnuo se u vođu demokratskog seljačkog pokreta u Dalmaciji, a tijekom Balkanskih ratova iskazivao je simpatije prema Kraljevini Srbiji i Crnoj Gori. Bio je jedan od potpisnika Svibanjske deklaracije od 30. svibnja 1917. godine, kojom se tražilo ujedinjenje južnoslavenskih zemalja Habsburške Monarhije u jedno državno tijelo pod žezlom Habsburško-Lorenske dinastije.
Smodlaka se dva puta našao na čelu Splita, i to tijekom oba svjetska rata. Prvi put na čelo splitske Općine došao je 30. listopada 1918. godine. Kao član općinske uprave raspuštene 1913. godine, nakon smrti načelnika Vinka Katalinića izabran je za njegova nasljednika, no na toj se dužnosti zadržao svega nekoliko dana. Nakon tjedan dana imenovan je članom Zemaljske vlade za Dalmaciju novoosnovane Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a načelničku dužnost prepustio je Ivi Tartaglii, koji je upravljao Splitom sve do 1928. godine.
Krajem 1918. godine imenovan je vladinim delegatom na Mirovnoj konferenciji u Parizu. U Parizu se, zajedno s ministrom vanjskih poslova Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Antom Trumbićem, zalagao za obranu istočne obale Jadrana od talijanskih teritorijalnih pretenzija. Obnašao je diplomatske dužnosti kao poslanik Kraljevine SHS u Vatikanu, Berlinu i Španjolskoj, nakon čega se vratio u Split kao umirovljeni ministar.
Nakon propasti Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine odbio je položiti zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, zbog čega je izbrisan s popisa odvjetnika. Snažno je podupirao Narodnooslobodilački pokret, bio je vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a nakon osnutka Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) krajem studenoga 1943. godine imenovan je povjerenikom za vanjske poslove. Drugi put našao se na čelu Splita u rujnu 1943. godine, kao čelnik Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna Split je nakratko bio oslobođen od okupacijske vlasti, sve do ulaska njemačkih snaga 27. rujna 1943. godine.
Smodlaka je 1944. godine sudjelovao u pripremi sporazuma Tito–Šubašić na Visu, a bio je i delegat u Savjetodavnom vijeću za Italiju. Nakon što je zaključio da nije moguće postići dogovor s talijanskom vladom oko Trsta, na vlastiti se zahtjev povukao iz političkog života. Posljednje godine života proveo je u Splitu, gdje je i umro 31. svibnja 1956. godine. Pokopan je uz državne počasti na Klisu, odakle su potjecali njegovi preci. U povodu 100. godišnjice rođenja, 1969. godine, postavljena mu je spomen-ploča na obiteljskoj kući u Splitu, u kojoj je živio i umro.












