Ismael Ox, poznat i kao Ismael 'Ox' Oumarou, ima 25 godina i natječe se u para-taekwondou za Sjedinjene Američke Države. Njegov put od ruralnog Nigera do američke reprezentacije obilježen je gubitkom, siromaštvom i upornošću.
Ox je odrastao kod bake u ruralnom Nigeru, u kućanstvu u kojem je živjelo oko 40 ljudi. Otac mu je bio nakratko prisutan kad mu je bilo pet godina, a Ox tvrdi da ga je tukao i šutirao dok ne bi prokrvario, kao i njegovu majku. Morao je raditi već sa šest godina, a s devet je poslan na ulice glavnog grada Niameya da prodaje vodu ili bilo što drugo kako bi zaradio za hranu. Bio je izbačen iz nekoliko škola, a počeo je i napadati ljude i tući se na ulici.
Taekwondo je otkrio gledajući kroz prozor lokalnog dojoa, gdje je samouk kopirao pokrete. Sanjao je da postane poput Jackieja Chana i njegovih kung-fu likova. Tijekom jedne ulične tučnjave prišao mu je muškarac i rekao da u njemu ima previše bijesa te da će ga usmjeriti u nešto korisno. Ispostavilo se da je riječ o taekwondo treneru, s kojim je Ox počeo trenirati i sanjati da postane najbolji na svijetu.
Godine 2012. sve se promijenilo. Islamistička militantna skupina bacila je granatu na tada jedanaestogodišnjeg Oxa i njegove prijatelje. Ox je potrčao prema granati, zgrabio je, a ona je eksplodirala dok ju je pokušavao odbaciti od prijatelja. Izgubio je desnu šaku. Ox tvrdi da su pripadnici džihadističke skupine Boko Haram bili u njegovu selu, pokušavajući odvesti mlade djevojke i ubijati ljude, kada su bacili granatu. Ox je proveo dva tjedna u bolnici, a iz nje je izašao s mnogo bijesa u sebi.
Mnogi, uključujući članove obitelji, smatrali su da je njegov povratak borilačkim vještinama nakon gubitka šake samo prazna priča. Pokušao je ući na turnire za osobe bez invaliditeta, ali su ga odbijali. Na kraju je čuo za para-taekwondo. Sav novac koji je imao trošio je na putovanja na natjecanja, a ponekad je morao spavati u prostorima u kojima su se održavali turniri jer nije mogao platiti smještaj. Počeo je osvajati medalje i donositi kući naslove poput Korean Cupa i afričkog prvenstva te su ga počeli smatrati jednim od najboljih para-sportaša Afrike.
Gana mu je ponudila državljanstvo kako bi mogao predstavljati tu zemlju, jer Niger nije imao dugoročan plan za njegovo daljnje bavljenje borbama, a para-sport u Africi nije bio razvijen kao drugdje. Ox je pogled usmjerio prema Sjedinjenim Državama. Prijateljica njegove majke, koja ga nikada nije upoznala, došla je u 3 sata ujutro i rekla da će mu posuditi novac za let. U Washington DC stigao je 2018. kao sedamnaestogodišnjak koji ne govori engleski, osoba s invaliditetom koja se sama seli na drugi kraj svijeta.
U Washingtonu je završio spavajući na ulici, oslanjajući se na druge beskućnike za prevođenje. Putovao je na para-taekwondo turnire, gdje su mu drugi pomagali osigurati opremu za natjecanje i hranili ga kada je hrane bilo teško nabaviti. Isprobao je Las Vegas prije nego što je krenuo u New York. Tamo se suočio s izborom između života u kući punoj droge i oružja ili spavanja na otvorenom. Odabrao je pod stanice podzemne željeznice i užurbane ulice. Radio je poslove zaštite za manje od minimalne plaće, a dogovorio je i čišćenje restorana u zamjenu za hranu.
Sa samo 17 godina odlučio je da bi trebao ići u školu. Odabrao je školu i pojavio se pred njom, što je pokrenulo pitanja, a škola je s vlastima radila na tome da ga smjeste u udomiteljsku skrb. Život u grupnom domu bio je još jedna teška situacija s mnogo izazovnih ljudi. Ox kaže da ga je taekwondo održao discipliniranim i usredotočenim. Niger je u siječnju 2026. dodan na popis zemalja za koje SAD uvodi zabranu putovanja.












