Grčka i Turska međusobno se optužuju da su odgovorne za sve veće napetosti između dviju zemalja. Spor se vodi oko teritorijalnih voda, teritorijalnih pretenzija i utjecaja na Sredozemlju, a napetosti su dodatno potaknule izjave dužnosnika s obje strane.
Grčka se žali na kršenja zračnog prostora, na turske nacionalne parkove na moru koje smatra nezakonitima te na premještanje turskih postrojbi na obalu. S druge strane, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan poziva Grčku da prekine 'militarizaciju' svojih otoka, dok turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan govori o sigurnosnoj prijetnji za Tursku.
emeritirana profesorica međunarodne sigurnosti na Sveučilištu u Pireju Mary Bossis upozorava na sve veću eskalaciju i prijeteću retoriku i s turske i s grčke strane. Grčka se vlada oslanja na odvraćanje, a krajem kolovoza Grčka je s Izraelom sklopila višemilijunski ugovor o naoružanju nazvan 'Ahilov štit'. Riječ je o sveobuhvatnom sustavu protuzračne obrane, dok Grčka istodobno ulaže u vlastitu obrambenu industriju.
Grčki analitičar i novinar John Psaropoulos smatra da je riječ isključivo o samoobrani. Žali se da se sukobu s Turskom u Europi i Njemačkoj pridaje malo pažnje. Grčka Tursku smatra potencijalnom Rusijom, a percepcija prijetnje koju Europa danas ima prema Rusiji u Grčkoj postoji prema Turskoj već dugo. Ta percepcija ima dugu povijest koja seže do vremena Osmanskog Carstva, a posljednjih desetljeća Grčka i Turska iznova su se sukobljavale oko različitih pitanja u Egejskom moru, posebno nakon turske invazije na Cipar 1974. godine.
Ronald Meinardus, koji je doktorirao na ovu temu i već dugo živi u Grčkoj te radi kao znanstveni suradnik u atenskom think tanku ELIAMEP, kaže da nema suglasnosti oko toga što je zapravo sporno, niti oko toga kako te sporne točke treba riješiti. Sukob je u pat-poziciji. Za grčku je vladu pitanje prava na proširenje teritorijalnih voda oko egejskih otoka na 12 nautičkih milja jasno, a to pravo omogućuje Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora. Turska strahuje da bi, zbog velikog broja grčkih otoka, međunarodne vode u Egejskom moru mogle biti znatno smanjene, čime bi turski pomorski promet bio drastično ograničen.
Turska govori o određenim 'sivim zonama' u kojima suverenitet nad pojedinim otocima i nenaseljenim hridima nije razjašnjen. Iz grčke perspektive, status 'sivih zona' je jasno uređen. Promatrač Meinardus smatra da Turska namjerno primjenjuje strategiju proširivanja broja spornih pitanja. Status quo je, zapravo, u interesu Grčke, no Meinardus kaže da taj status quo Turska želi promijeniti i da je Turska revizionistička sila.
Grčki promatrači ukazuju na tursku doktrinu 'Plava domovina', o kojoj bi uskoro trebalo raspravljati u parlamentu. Doktrina predviđa značajno širenje turskih zona utjecaja na Sredozemlju, a kritičari govore o neoosmanskim ekspanzionističkim planovima. Politolog Hüseyin Bağcı iz Ankare pokušava smiriti situaciju. Kaže da između Turske i Grčke ne bi moglo doći do vojnog sukoba jer su obje strane članice NATO-a. Dodaje da je to obiteljski sukob i da ga treba riješiti unutar NATO-a, ali i unutar Europske unije. Turska je u priobalnu regiju južno od Izmira poslala nešto više od 2000 vojnika, no predsjednik Erdoğan nije zainteresiran za rat, smatra Bağcı.
Stručnjaci se slažu oko toga da je mnogo toga motivirano unutarnjom politikom. U Grčkoj se na proljeće održavaju izbori, a premijer Kyriakos Mitsotakis ne želi djelovati slabo. Vrijeme 'mirnih voda', kako je nazvano razdoblje smirivanja odnosa nakon Erdoğanova posjeta Ateni 2023. godine, prošlo je.
