Nova studija pokazala je da crnovrhi morski psi mogu čuti zvukove s udaljenosti do 74 metra, objavljeno je u časopisu Integrative Organismal Biology. Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Florida Atlantic, a provedeno je uz obalu Floride.
Eksperiment je izveden uz obalu jugoistočne Floride uz pomoć drona i broda. S broda su puštani pulsirajući zvukovi niske frekvencije, a dva podvodna mikrofona mjerila su kako se ti zvukovi šire vodom. Dron je letio 40 do 50 metara iznad mora i snimao kretanje morskih pasa kao odgovor na zvukove.
U istraživanju su korištena tri testna zvuka različitih frekvencija i jedan kontrolni zvuk izvan slušnog raspona morskih pasa. Morski psi ignorirali su kontrolne zvukove, dok su na testne zvukove reagirali u 71,1 do 87 posto slučajeva, ovisno o frekvenciji. Najudaljenija zabilježena reakcija pojedinog morskog psa dogodila se na 74 metra, a za sve tri frekvencije zabilježena je reakcija s udaljenosti do 62 metra. Svaka reakcija uključivala je oštar zaokret od izvora zvuka, što pokazuje da su morski psi znali odakle zvuk dolazi.
Vrsta crnovrhog morskog psa (Carcharhinus limbatus) odabrana je jer se svake zime okuplja na specifičnoj lokaciji uz obalu, u vodama koje su dovoljno plitke i bistre za praćenje dronom. Rezultati se odnose na takozvano daleko akustično polje, gdje tlak uzrokuje znatno suptilnije kretanje čestica vode nego u blizini izvora. Morski psi nemaju plivaći mjehur ispunjen plinom, pa znanstvenici pretpostavljaju da crnovrhi morski psi na neki način izravno detektiraju kretanje čestica vode.
Zoolog Stephen Kajiura kaže da su im brojnost i dostupnost morskih pasa omogućile da ih promatraju odozgo bez ometanja njihovog prirodnog ponašanja, a istovremeno su im emitirali kontrolirane podvodne zvukove. Kajiura objašnjava da su morski psi reagirali na zvukove izvan akustičnog bliskog polja, gdje se zvuk ponaša drugačije. Navodi da to sugerira da morski psi detektiraju gibanje čestica povezano sa zvukom i na znatnim udaljenostima od izvora, što dosad nije dokazano kod morskih pasa koji slobodno plivaju. Kajiura ističe da je ocean akustično okruženje i da su morski psi očito prilagođeni na načine koje tek počinju razumjeti, a sposobnost otkrivanja i reagiranja na zvukove s udaljenosti od više desetaka metara daje ovim grabežljivcima važan izvor informacija o okruženju.
Biologinja Caroline Sullivan kaže da eksperimenti sa sluhom u bazenu rezultiraju odbijanjem zvuka od zidova, što stvara složene i zbunjujuće signale. Sullivan to uspoređuje s boravkom u kući ogledala. Naglašava važnost provođenja ovakvih eksperimenata u oceanu s divljim morskim psima kako bi se dobila prirodna reakcija.
