Novozelandski endemski kukac wētāpunga, najteži kukac na svijetu, promijenio je status zaštite iz 'nacionalno ugrožene' u 'nacionalno oporavljenu' vrstu. Prema izvješću objavljenom 2. listopada u časopisu New Zealand Journal of Zoology, populacija se oporavlja zahvaljujući dugogodišnjem programu uzgoja, a u divljinu je pušteno 11.000 jedinki.
Wētāpunga je najveća od 70 vrsta wēta. Nekoć je živjela na dijelovima Sjevernog otoka, no broj jedinki drastično se smanjio zbog dolaska uvezenih grabežljivaca i gubitka staništa. Do devedesetih godina vrsta je smatrana ugroženom, a danas se vjeruje da je s kopnenog dijela Novog Zelanda u potpunosti nestala. Preživjele su uglavnom na nekoliko otoka bez grabežljivaca u zaljevu Hauraki blizu Aucklanda i uz obalu Northlanda.
Preokret je počeo prije 15 godina. Deseci tisuća wētāpungi uzgojeni su u centru za divlje životinje Butterfly Creek i Zoološkom vrtu u Aucklandu, koji su razvili i postupno proširili tehnike za uzgoj velikog broja jedinki u zajedničkim nastambama. Uzgojene jedinke naseljavane su na nove otoke bez grabežljivaca te u rezervate na kopnu, sjeverno od Aucklanda. U sklopu programa provedeno je 45 preseljenja u divljinu.
Mlade wētāpunge, takozvane nimfe, hrane se mješavinom svježeg lišća, proteina iz ribljih pahuljica i šumske stelje. Proteini su ključni za preživljavanje najmlađih jedinki, a kukci se prebacuju u nova staništa čim postanu dovoljno veliki da se mogu sami štititi.
Praćenje na dva otoka potvrdilo je da su wētāpunge stvorile samoodržive populacije. Na njima su se već izlegle četvrta i peta generacija. dr.. Chris Green, počasni istraživač pri novozelandskom Odjelu za očuvanje prirode i suautor izvješća, navodi da mu nije poznat nijedan drugi program uzgoja ovih razmjera s takvim uspjehom.
Novi Zeland posebno je osjetljiv na izumiranje vrsta zbog velikog broja endema i problema s uvezenim štetočinama, a smatra se i predvodnikom u oporavku beskralježnjaka. Projekt je dokumentiran kako bi potaknuo i druge institucije na razvoj sličnih programa.
