Andrej Grgić, član Mense i osoba s IQ-om višim od 130, ističe kako je na testiranju ostvario rezultat koji ga svrstava među dva posto najuspješnijih. Za ulazak u Mensu potrebno je imati IQ od najmanje 131, što odgovara 98. percentilu ili višem, a test inteligencije koji provodi ova organizacija nije ovisan o obrazovanju ili pozadini ispitanika. Mensin test je vizualan i temelji se na prepoznavanju uzoraka na sličicama, čime se procjenjuje fluidna inteligencija.
Grgić je test inteligencije napravio u kasnim dvadesetima, a u školi je saznao da je natprosječno inteligentan. Tijekom školovanja bio je žrtva verbalnog nasilja, zbog čega su njegovi roditelji odlučili testirati kako to utječe na njega. Unatoč visokom IQ-u, Andrej ističe da inteligencija nije zaštita od donošenja glupih odluka, jer se one događaju kada procesor, odnosno mozak, ne uzme u obzir sve čimbenike i okolnosti.
Iako je član Mense, Grgić naglašava da ta udruga nije skup ljudi s istim interesima, već zajednica ljudi koji dijele sličnu karakternu osobinu. Druženja članova nisu sofisticirana, već podsjećaju na razgovore na klupici u kvartu. U slobodno vrijeme, Andrej ne voli ići po kafićima, već najradije provodi vrijeme u dobrovoljnom vatrogasnom društvu DVD-u Kustošija.
Osim osobnih iskustava, Grgić komentira i društvene teme. Smatra da u svijetu nedostaje ljubavi i razumijevanja te da ljudi previše gledaju samo na sebe i svoje potrebe. Također upozorava na okolišne probleme u Hrvatskoj, poput oko 800 špilja koje su zatrpane smećem. Mladi u Hrvatskoj, poručuje, trebaju pratiti i vjerovati u svoje snove. Na kraju, Andrej iznosi zanimljivu ideju o spajanju najinteligentnijih ljudi na velike procesore i grafičke kartice, ističući razliku između umjetne i ljudske inteligencije te potencijal umjetne inteligencije u rješavanju složenih problema.
