Novo veliko istraživanje iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazalo je da bi primjena GLP-1 lijekova mogla biti povezana s povećanim rizikom od regurgitacije želučanog sadržaja tijekom zahvata pod anestezijom. Riječ je o lijekovima koji uključuju Ozempic, Wegovy i Mounjaro, a posljednjih su godina postali iznimno popularni u liječenju dijabetesa i pretilosti.
Istraživači su analizirali podatke više od 47.000 pacijenata koji su bili podvrgnuti planiranim ili hitnim medicinskim zahvatima uz anesteziološku skrb. Pacijenti koji su uzimali GLP-1 lijekove imali su oko 11 puta veću učestalost regurgitacije i/ili plućne aspiracije u usporedbi s pacijentima koji ih nisu uzimali. Među osobama koje su primale te lijekove učestalost plućne aspiracije i/ili regurgitacije iznosila je približno jedan slučaj na 71 pacijenta, dok je među onima koji ih nisu uzimali iznosila oko jedan na 802. Stručnjaci ipak naglašavaju da je apsolutni rizik i dalje malen.
Objašnjenje se krije u načinu na koji GLP-1 lijekovi djeluju. Oni usporavaju pražnjenje želuca, što može pomoći u regulaciji apetita, ali isto djelovanje moglo bi predstavljati problem tijekom anestezije. Pacijentima se prije operacije u pravilu nalaže da određeno vrijeme ne jedu kako bi želudac bio prazan. Ako se želučani sadržaj tijekom anestezije vrati prema jednjaku i ustima, osoba pod anestezijom nema uobičajenu kontrolu nad svojim tijelom te postoji mogućnost da sadržaj dospije u pluća, što može dovesti do ozljede pluća ili začepljenja dišnih putova.
Regurgitacija se posebno pojavljivala prilikom buđenja iz anestezije, iako su slučajevi zabilježeni i na početku te tijekom zahvata. Među 1348 pacijenata koji su uzimali GLP-1 lijekove zabilježena su samo dva slučaja plućne aspiracije. Istraživači upozoravaju da uzorak nije dovoljno velik da bi se iz njega mogli izvući čvrsti zaključci o riziku same aspiracije. Studija ne dokazuje da GLP-1 lijekovi izravno uzrokuju komplikacije tijekom anestezije, a pretilost i dijabetes, stanja zbog kojih se ti lijekovi često propisuju, i sami su poznati čimbenici rizika za plućnu aspiraciju te su mogli utjecati na rezultate.
Gotovo trećini pacijenata koji su koristili GLP-1 lijekove bilo je preporučeno da terapiju prekinu osam do 14 dana prije postupka. Istraživači navode da tako kratka pauza možda nije dovoljna da nestane učinak lijeka na pražnjenje želuca. Usporeno pražnjenje želuca može biti prisutno čak i kod osoba koje su semaglutid prestale uzimati do tri tjedna ranije. Dulji prekid terapije može donijeti druge probleme, uključujući poteškoće s kontrolom šećera u krvi.
Američko društvo anesteziologa preporučuje da većina pacijenata nastavi uzimati GLP-1 terapiju prije planiranog zahvata. Za pacijente kod kojih postoji veći rizik od gastrointestinalnih nuspojava preporučuje se tekuća prehrana tijekom 24 sata prije zahvata. Pacijenti ne bi trebali samostalno prekidati terapiju, nego odluku trebaju donijeti u dogovoru s liječnicima koji vode njihovo liječenje i zahvat.
Poseban problem predstavlja činjenica da više od 40 posto korisnika GLP-1 lijekova obuhvaćenih britanskim istraživanjem do njih nije došlo uobičajenim putem preko liječnika opće prakse ili bolničkog propisivanja, nego drugim kanalima, primjerice putem interneta. Postoji mogućnost da pacijenti prilikom dolaska na operaciju ne navedu da koriste takav lijek, a podatak možda neće biti vidljiv ni u standardnoj evidenciji terapije.
Istraživanje je predstavljeno u rujnu na godišnjem sastanku Association of Anaesthetists u Liverpoolu, a objavljeno je u stručnom časopisu Anaesthesia. Autori navode da su potrebna dodatna prospektivna istraživanja kako bi se utvrdilo na koji se način rizik može smanjiti i poboljšati sigurnost pacijenata. Rezultati istraživanja ne znače da bi pacijenti trebali samoinicijativno prestati uzimati Ozempic, Wegovy, Mounjaro ili slične lijekove, nego ukazuju na potrebu da liječnici pri planiranju anestezije uzmu u obzir njihovu primjenu.
