Dvojica američkih ekonomista, Robert Hall sa Sveučilišta Stanford i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia, dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu. Nagrađeni su za razvoj modela koji pomažu središnjim bankarima i ministrima financija u stabilizaciji gospodarstava.
Kraljevska švedska akademija znanosti priopćila je da ih nagrađuje za razvoj "mikroekonomskih temelja makroekonomske stabilizacije". Akademija je istaknula da je riječ o "promjeni paradigme u politici stabilizacije". Nagrada je vrijedna ukupno 1,2 milijuna dolara, odnosno oko 900.000 funti.
Prema priopćenju akademije, novokejnzijanski modeli koji su rezultat njihova istraživanja omogućuju objašnjavanje i kvantificiranje načina na koji politika stabilizacije utječe na poslovne cikluse. Te modele danas koriste središnje banke i ministarstva financija diljem svijeta. Ti su modeli poboljšali kejnzijanske modele stabilizacije, koji se nisu uspjeli nositi s posljedicama naftnog šoka tijekom 1970-ih, kada su zemlje istodobno imale visoku inflaciju, slab rast i visoku nezaposlenost.
Hall i Woodford pokazali su kako se tradicionalni modeli mogu rekonstruirati na temelju toga kako kućanstva i poduzeća svojim djelovanjem kolektivno utječu na gospodarstvo. Hallov se rad temeljio na ponašanju potrošača koje gleda unaprijed, a ne na mehaničkim pravilima koje je koristio Keynes. Woodford je nadogradio taj rad i stvorio novokejnzijanski model, cjelovit okvir za makroekonomsku stabilizaciju koji je danas glavni alat kreatora politika. Taj je model korišten i nakon financijske krize 2008. godine.
John Hassler, predsjednik odbora za ekonomsku nagradu, izjavio je da je rad laureata pružio stabilan teorijski temelj za modele koje danas koriste središnje banke i vlade širom svijeta. Kazao je i da smo zahvaljujući njima bolje opremljeni za suočavanje s gospodarskim šokovima, poput energetskih kriza ili naglih promjena u potrošnji kućanstava.
Rad Halla i Woodforda doveo je i do razvoja tzv. forward guidancea, prakse u kojoj središnji bankari komuniciraju gdje očekuju da će se kamatne stope nalaziti u budućnosti. Taj je instrument postao važan alat nakon financijske krize 2008. i pandemije covida, kada su kamatne stope spuštene na rekordno niske razine.
Woodford je za svoju reakciju rekao da je "presretan". "To je ogromna čast. Iznenada je, ali osjećam se vrlo dobro zbog toga", izjavio je novinarima u Stockholmu telefonom nakon što je primio vijest.
Hall je poznat i po tome što je skovao ideju da se američki ekonomisti mogu podijeliti na slatkovodne i slanovodne. Slatkovodna skupina uglavnom djeluje na sveučilištima u unutrašnjosti, u blizini Velikih jezera, poput Sveučilišta u Chicagu, te zagovara slobodna tržišta, neoklasičnu teoriju cijena, racionalna očekivanja i monetarizam. Ekonomisti okupljeni na obalnim sveučilištima poput Harvarda, MIT-a, UC Berkeleyja, Yalea, Princetona, UCLA-e i Columbije skloni su kejnzijanskom i novokejnzijanskom pristupu.
