Sve izgledniji izborni poraz španjolskog premijera Pedra Sáncheza zadao bi novi udarac europskoj ljevici. Europsko vijeće izgubilo bi jednog od njezinih najglasnijih predstavnika, a ankete upućuju na pobjedu španjolskih konzervativaca.
Prema procjenama političkog analitičara Javiera Carbonella iz briselskog Centra za europsku politiku (EPC), izbori u Italiji, Francuskoj i Poljskoj 2027. godine mogli bi dodatno narušiti ravnotežu u Europskom vijeću. Proeuropska, progresivna liberalna ljevica mogla bi se svesti na skromnu manjinu. Bez Sáncheza, redovi socijalističkih i socijaldemokratskih čelnika za stolom Europskog vijeća sveli bi se uglavnom na dansku premijerku Mette Frederiksen i malteškog premijera Roberta Abelu. Predsjednik Europskog vijeća António Costa je socijalist, ali to ne bi nadoknadilo gubitak španjolskog premijera.
Euroskeptična grupacija Europskih konzervativaca i reformista (ECR) trenutačno ima dvoje čelnika u Europskom vijeću – talijansku premijerku Giorgiju Meloni i belgijskog premijera Barta De Wevera. Latvijski premijer Andris Kulbergs je neovisan, no u svojoj vladajućoj koaliciji ima stranke povezane s ECR-om. Bivšeg češkog premijera Petra Fialu, koji je bio član ECR-a, zamijenio je Andrej Babiš, čija stranka ANO pripada krajnje desnoj grupaciji Patrioti za Europu (PfE). Umjerena proeuropska desnica okupljena u Europskoj pučkoj stranci (EPP) ima dvanaest čelnika u Europskom vijeću te predsjednicu Europske komisije.
Sánchez je posljednjih godina bio izrazito aktivan na vanjskopolitičkoj sceni. Prošlog travnja četvrti put u tri godine posjetio je Kinu kako bi ojačao gospodarske i diplomatske veze s Pekingom, a Španjolska je postala jedna od Kini najnaklonjenijih država u EU-u. Tijekom svojeg drugog mandata u više se navrata sukobljavao s američkom administracijom. Protivio se povećanju vojne potrošnje na pet posto BDP-a, kako traži NATO, te donio odluku o zabrani korištenja zajedničkih vojnih baza i španjolskog zračnog prostora američkim zrakoplovima. Također se glasno protivio 'nezakonitom i nepravednom ratu' u Iranu.
Raskol između Madrida i Washingtona uslijedio je nakon prekida diplomatskih odnosa s Izraelom zbog španjolskog priznanja Palestine 2024. godine. Sánchez se zauzimao za embargo na isporuku oružja Izraelu, optužujući ga za genocid u Pojasu Gaze i nazivajući europski odgovor na rat u palestinskoj enklavi 'neuspjehom'. Uz to, danska premijerka Mette Frederiksen nedavno se udružila s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni iz ECR-a i poljskim premijerom Donaldom Tuskom iz EPP-a kako bi pritisnula Sáncheza zbog njegove politike legalizacije statusa stotina tisuća migranata. Frederiksen je zagovarala i planove za uspostavu centara za migrante izvan EU-a, u Ruandi, uz potporu Njemačke, Austrije, Grčke i Nizozemske, čemu se španjolska vlada, zajedno s Francuskom, dosljedno protivila.
Očekuje se da će Španjolska ostati čvrsto u taboru država koje zagovaraju kohezijsku politiku u pregovorima o idućem višegodišnjem proračunu EU-a, neovisno o ishodu izbora.













