Od početka američkog rata protiv Irana u veljači zabilježene su stotine izlijevanja nafte, a velike tamne mrlje u tjesnacu Hormuz vidljive su čak i iz svemira. Osam mjeseci nakon početka sukoba jedna od najprometnijih naftnih pomorskih ruta svijeta postala je bojno polje, dok se zagađenje proširilo zaljevom i kontaminira obale.
Tijekom listopada naftni tankeri pogođeni su projektilima ili morskim minama u tjesnacu Hormuz, a napadi su se nastavili i u studenome. Prema washingtonskom Institutu za bliskoistočnu politiku, listopad je bio najgori mjesec s više od 30 potvrđenih ili prijavljenih napada u tjesnacu i okolnim vodama. Među najzagađujućim napadima bio je onaj na supertanker Gem No 2 kod obale Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je ostavio mrlju dugu više od 21 milje (35 km). Satelitska snimka datirana 19. listopada prikazuje veliku crnu površinu koja se kreće u bistre vode kod obale Umm Al Quwaina.
Greenpeace je satelitskim praćenjem od početka rata 28. veljače identificirao više od 500 slučajeva izlijevanja nafte diljem Zaljeva, tjesnaca Hormuz i Arapskog mora. Nina Noelle, stručnjakinja Greenpeacea za pružanje pomoći kod ekoloških katastrofa, izjavila je da zbrajanje dnevnih kartiranih tragova izlijevanja daje kumulativni ukupni iznos od približno 20.000 četvornih kilometara, gotovo veličine Walesa. Prema Greenpeaceu, od početka sukoba dogodilo se više od 133 napada na naftne tankere. Greenpeace procjenjuje da je napad na tanker početkom lipnja rezultirao mrljom kod obale Omana koja je na vrhuncu pokrivala više od 600 četvornih kilometara (230 četvornih milja).
Zagađenje prijeti trajnom štetom morskim ekosustavima u kojima žive dupini, morske kornjače i bezbrojne vrste riba. Tjesnac Hormuz jedini je pomorski prolaz između Zaljeva i Arapskog mora te je dom koraljnih grebena, šuma mangrova i morskih livada morske trave, a služi i kao migracijski put za morske sisavce. Nafta može obložiti perje ptica, otežavajući im plutanje i pronalaženje hrane, dok može prekriti korijenje mangrova, sprječavajući stabla da apsorbiraju kisik i potencijalno ih ubiti.
Bernhard Riegl, morski biolog na Sveučilištu Nova Southeastern na Floridi koji proučava Zaljev više od 30 godina, upozorio je da bi rat mogao prouzročiti trajnu štetu zatvorenim vodama Zaljeva. Istaknuo je da je Zaljev plitak te da se ljeti atmosferska toplina brzo prenosi u toplinu oceana, koja ubija koralje, alge i ribe. Dodao je i da nema hladne, duboke vode koja bi se mogla miješati i ublažiti tu toplinu, zaključivši da je potencijal za dodatnu štetu značajan te da ne postoji 'čisti rat'.
Pomorska blokada tjesnaca učinila je dokumentiranje zagađenja s terena gotovo nemogućim. Wim Zwijnenburg, ekološki istraživač u nizozemskoj mirovnoj organizaciji Pax, izjavio je da su dva iranska pomorska plovila pogođena u ožujku nastavila ispuštati naftu mjesecima. Napad na Minoan Pioneer pod liberijskom zastavom 3. kolovoza također je povezan s velikom mrljom. U ožujku je mrlja s broda Shahid Bagheri otkrivena blizu mangrova Hara, u travnju je zagađenje ugrozilo zaštićeni otok Shidvar, dom koraljnih grebena, morskih ptica i kornjača, a u kolovozu je zabilježeno da nafta ispire na obalu otoka Qeshm, blizu važnih ribolovnih područja i mjesta gniježđenja kornjača. Satelitske snimke prikazuju i mrlje blizu nacionalnog parka Musandam u Omanu, doma koraljnih grebena i mjesta razmnožavanja morskih ptica, te delte rijeke Minab u Iranu sa zaštićenim muljevitim površinama i šumama mangrova.
Ekološke organizacije nastavljaju analizirati satelitske snimke, ali upozoravaju da se puni opseg štete ne može utvrditi bez istraživanja na terenu, koja ostaju iznimno teška. Neki istraživači i ekolozi kontaktirani za komentar u Iranu i zaljevskim državama rekli su da su dobili upute da ne daju izjave.
