Bijela sorta masline potječe još iz vremena stare Grčke, a do današnjih dana proširila se i opstala diljem Calabrije pod nazivom "Leucolea", što znači bijela maslina. O toj sorti piše Franislav Godinović na stranici posvećenoj otoku Hvaru.
Posebnost ove masline je u tome što njezini plodovi ostaju bijeli sve do pune zrelosti. Leucocarpa ili bijela maslina gotovo je jedina sorta masline koja u svim fazama sazrijevanja zadržava bijelu boju. Kod drugih sorata dolazi do aktivacije flavonoida i antocijana koja, u suradnji s degradacijom klorofila, tijekom sazrijevanja uzrokuje tamnjenje ili promjenu boje. Kod ove se sorte to ne događa, pa plod ostaje bijele boje u svim fazama sazrijevanja.
Iz plodova bijele masline dobiva se ulje nazvano "Olio del Crisma". To se ulje koristilo još u bizantskom carstvu za ceremonije krunidbe, imenovanja na visoke položaje, krštenja, potvrde, pomazanje bolesnika te posvete svećenika i biskupa. Osim u vjerskim i državnim obredima, koristilo se i za svjetiljke na javnim mjestima jer pri spaljivanju jako malo dimi.
Tradiciju uzgoja ove sorte danas održavaju redovnici na jugu Italije. Osim tamo, ima je malo i u Libiji, u gradu Tarhuni, te u Palestini. Ekstra djevičansko ulje dobiveno preradom ove sorte jestivo je i komercijalno, a prema sastavu masnih kiselina, aromi i okusu slično je ostalim sortama maslina. Njezina ekskluzivnost uglavnom leži u neobičnom izgledu ploda.
