Drevne civilizacije na području današnjeg Perua povremeno su provodile masovna ljudska žrtvovanja, osobito u razdobljima velikih klimatskih poremećaja, no novo istraživanje pokazuje da je nasilje u svakodnevnom životu tih stanovnika bilo iznimno rijetko. Znanstvenici su analizirali kosture više od 1600 ljudi koji su tijekom približno 3000 godina živjeli u dolini Lambayeque, smještenoj između Anda i Tihog oceana, te pronašli vrlo malo tragova međuljudskog nasilja. Pritom nisu otkrili povezanost između klimatskih katastrofa i učestalosti nasilnih ozljeda.
Istraživanje su proveli bioarheolozi Thomas Snyder sa Sveučilišta New York i Haagen Klaus sa Sveučilišta George Mason, a rezultate su objavili u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology. Proučili su ostatke 1633 osobe s 30 arheoloških nalazišta. Analizirani kosturi potječu iz različitih razdoblja, od kulture Cupisnique, koja se razvila oko 1500. godine prije Krista, do kasnog kolonijalnog razdoblja. Znanstvenici su tražili tragove ozljeda koje bi mogle upućivati na sukobe među ljudima, ali i ozljede nastale u nesrećama.
Pretpostavili su da su velike suše i poplave povezane s klimatskim fenomenom El Niño mogle izazivati nestašice hrane, prisiljavati stanovnike na teži rad i povećavati broj sukoba. Međutim, među 1519 osoba čiji su kosturi bili dovoljno očuvani za procjenu ozljeda, samo 25 imalo je ozljede lubanje koje upućuju na međuljudsko nasilje, što je svega 1,6 posto analiziranih ostataka. Kod još 77 osoba pronađene su ozljede drugih dijelova kostura koje su istraživači povezali s nesretnim slučajevima, a njihov je udio iznosio 5,1 posto. Za razliku od drugih arheoloških nalazišta na području Anda, gdje su ozljede lubanje povezane s nasiljem znatno češće, u dolini Lambayeque takvi su nalazi bili rijetki.
Prijašnja istraživanja pokazala su da su se velika ljudska žrtvovanja u drevnom Peruu ponekad događala tijekom ili nakon ekstremnih klimatskih poremećaja. Događaji povezani s fenomenom El Niño mogu donijeti obilne oborine i razorne poplave područjima koja su inače izrazito suha. Arheolozi su pretpostavljali da su takve katastrofe izazivale šire društvene sukobe, a da su masovna žrtvovanja bila samo jedan od njihovih izraza. Snyder je objasnio: "Ako su velika ritualna žrtvovanja bila pokazatelj dublje krize, očekivali smo da će se to nasilje odraziti i na svakodnevni život ljudi". No analiza kostura nije pokazala da su se razdoblja češćih poplava ili smanjenih oborina podudarala s povećanjem broja nasilnih ozljeda.
Istraživači smatraju da su masovna žrtvovanja mogla imati prvenstveno političku i vjersku ulogu. Vođe kultura Moche i Sicán predstavljale su se kao posrednici između ljudi i prirodnih sila, a tijekom velikih katastrofa žrtvovanja su mogla služiti kao pokušaj ponovnog uspostavljanja ravnoteže u prirodi. Klaus je objasnio: "Čini se da su vođe naroda Moche i Sicán svoju vlast djelomično održavali tako što su se predstavljali kao posrednici između ljudi i prirode". Dodao je: "Velika ljudska žrtvovanja neposredno prije sloma tih političkih sustava djeluju kao pokušaj da se prirodne sile vrate u ravnotežu. Vođe su nadnaravnim silama nudili svoje najvrjednije živote, a upravo u Lambayequeu nalazimo najopsežnije dokaze takvog nasilja". Prema toj interpretaciji, ritualna žrtvovanja nisu nužno odražavala nasilje među običnim stanovnicima, nego su bila povezana s načinom na koji su tadašnje vlasti odgovarale na prirodne katastrofe.
Jedno od mogućih objašnjenja za manjak dokaza o svakodnevnom nasilju jest položaj doline Lambayeque uz Tihi ocean. Stanovništvo je imalo pristup morskim izvorima hrane i trgovinskim putovima, što je moglo ublažiti posljedice suša i problema s poljoprivrednom proizvodnjom. Zbog toga možda nisu bili prisiljeni na toliko intenzivnu borbu za preostale resurse kao stanovnici nekih drugih područja Anda. Autori smatraju da je moguće i da su tamošnja društva razvila načine organizacije i međusobne suradnje koji su smanjivali mogućnost sukoba.
Znanstvenici upozoravaju da mali broj ozljeda na kosturima ne znači da stanovnici nikada nisu bili izloženi nasilju. Mnogi nasilni događaji ne ostavljaju tragove na kostima, pa ih arheolozi ne mogu prepoznati analizom kostura. Istraživanje obuhvaća vrlo dugo razdoblje, zbog čega su mogli promaknuti kratkotrajni porasti nasilja tijekom pojedinih katastrofa. Istraživači nisu pronašli statistički značajnu povezanost između klimatskih poremećaja i nasilja, ali ističu da rijetkost ozljeda ograničava mogućnost otkrivanja takvih veza. Snyder je rekao: "Ovo jasno pokazuje da rašireno nasilje nije neizbježna posljedica klimatskih promjena". Prema njegovim riječima, stanovnici doline Lambayeque tijekom tisućljeća razvijali su različite načine prilagodbe ekstremnim vremenskim pojavama, a rašireno nasilje nije bilo njihov neizbježan odgovor. Poručio je: "I kao društvo imamo priliku, ali i obvezu, sami izabrati kako ćemo odgovoriti na vlastitu klimatsku krizu".
