Michael Mehringer ima 26 godina i sjedi u invalidskim kolicima u laboratoriju Kliničkog centra Tehničkog sveučilišta u Münchenu. Na potiljku mu se vidi priključak nalik USB-utoru, dio spoja mozak-računalo poznatog pod engleskom kraticom BCI (Brain-Computer Interface). Mehringer kaže da je već deset godina praktički zarobljen u vlastitom tijelu — potpuno paraliziran od vrata naniže ostao je nakon motociklističke nesreće u šesnaestoj godini, a danas ovisi o pomoći roditelja.
Za istraživanje Tehničkog sveučilišta u Münchenu saznao je prošle godine. Tijekom operacije liječnici su mu u mozak ugradili elektrodne čipove. Sustav obrađuje signale koje prikuplja 256 sićušnih elektroda ugrađenih u motorički korteks, područje mozga odgovorno za pokrete. Voditelj istraživačke skupine za umjetnu inteligenciju i robotiku u neurokirurgiji Simon Jacob objašnjava da su elektrode toliko male da svaki pojedini senzor može registrirati električne impulse jedne živčane stanice.
Prikupljeni signali preko priključka putuju do računala, gdje umjetna inteligencija obrađuje podatke i pokušava prepoznati obrasce aktivnosti mozga. Cilj istraživanja je omogućiti pretvaranje moždanih impulsa u konkretne pokrete, a u budućnosti bi Michael trebao moći upravljati robotskom rukom isključivo snagom misli.
Njemačka tvrtka CorTec razvila je implantat koji očitava moždane signale i može ih slati natrag u mozak te stimulirati živčane stanice. Suosnivač Martin Schüttler kaže da je cilj povećati sposobnost mozga za ponovno učenje nakon moždanog udara i poboljšati učinkovitost rehabilitacije. U jednom istraživanju u Sjedinjenim Državama pacijent s ugrađenim implantatom ponovno je uspio pokrenuti paraliziranu ruku.
Tvrtka Neuralink Elona Muska pokazuje velik interes za neurotehnologiju. Njezin dugoročni plan predviđa masovnu proizvodnju moždanih implantata te znatno širu primjenu izvan medicinskih istraživanja, a Muskova vizija uključuje povezivanje ljudskog mozga i umjetne inteligencije. Plan je da se od 2031. godišnje izvrši 20.000 implantacija, no Neuralink još nema potpuno regulatorno odobrenje za široku medicinsku primjenu. Jedan moždani implantat razvijen u Kini već je dobio odobrenje za komercijalno korištenje kod paraliziranih osoba.
Simon Jacob kaže da se najveća promjena dogodila upravo na području softvera i umjetne inteligencije. Napredni algoritmi danas mogu prepoznavati obrasce u golemim količinama moždanih podataka koje čovjek ne bi mogao analizirati. Znanstvenici su posljednjih godina uspjeli djelomično rekonstruirati slike i glazbu iz moždane aktivnosti ispitanika, a istraživači sa Sveučilišta Stanford djelomično su dekodirali unutarnji govor paraliziranih osoba. Kako bi se spriječilo nenamjerno čitanje misli, sustav se aktivirao tek nakon posebne mentalne lozinke.
Profesorica informacijskih etika sa Sveučilišta u Hamburgu Judith Simon upozorava da se onoga trenutka kada moždane podatke možemo očitavati, ali i mijenjati, otvara golemo područje potencijalnih zlouporaba povezanih s mentalnom privatnošću. Neuroetičar Marcello Ienca smatra da najveći rizik zasad ne predstavljaju implantati nego svakodnevne neurotehnologije poput traka za glavu i drugih uređaja koji prate moždanu aktivnost. Takvi alati mogli bi se jednog dana koristiti za mjerenje koncentracije, umora ili stresa na radnom mjestu ili u obrazovanju, a Ienca upozorava pitanjem mogu li zaposlenici zaista slobodno odbiti korištenje takvih sustava. Smatra i da bi društvo u kojem se inteligencija može kupiti moglo dodatno povećati postojeće nejednakosti.
