Znanstvenici su otkrili podtip stanica u prostati nazvan WIF1+ koji bi mogao objasniti zašto se žlijezda s godinama povećava, što uzrokuje benignu hiperplaziju prostate (BPH). Riječ je o podtipu bazalnih stanica koje se po genetskom zapisu i anatomiji razlikuju od ostatka svoje skupine, a otkriće nudi novi cilj za liječenje.
Istraživači sa Sveučilišta Johns Hopkins pronašli su mogućeg staničnog pokretača tog procesa u tkivu oko mokraćne cijevi. Tim je pomoću sekvenciranja RNA na razini pojedinačnih stanica identificirao populaciju stanica prostate koja je posebno brojna u tom području, pogotovo u slučajevima BPH-a. Nalazi su objavljeni u časopisu The Journal of Pathology, a glavni autor studije je Vasan Yegnasubramanian.
Tranzicijska zona je dio prostate koji okružuje mokraćnu cijev. Ako se ta zona s godinama poveća, može suziti kanal, zbog čega mokrenje postaje sporije i isprekidano. To je najčešći problem s prostatom kod muškaraca starijih od 50 godina, no stanični mehanizam nastanka BPH-a još nije poznat.
Urolog Charles Welliver s medicinskog fakulteta Albany Medical College, koji nije sudjelovao u studiji, pojasnio je da BPH nije posljedica oticanja. U intervjuu za podcast zaklade Urology Care u kolovozu rekao je da je benigna hiperplazija prostate jednostavno povećanje broja stanica unutar prostate te da stanice ne postaju veće, nego ih ima više.
Znanstvenici s Johns Hopkinsa analizirali su nekancerogeno tkivo prostate desetorice muškaraca koji su imali rak prostate. Uzorci su uzeti iz triju glavnih zona žlijezde, a istraživači su analizirali aktivnost gena u gotovo 130.000 pojedinačnih stanica. U tkivima tranzicijske zone i uzorcima BPH-a pronašli su posebnu populaciju stanica koja je rijetka u drugim dijelovima prostate.
Te stanice imaju jedinstven profil ekspresije gena i izrazito su brojne upravo u tranzicijskoj zoni ljudske prostate. Neki geni povezani s WIF1+ stanicama reagiraju na androgene poput testosterona i sudjeluju u signalnim putevima koji utječu na rast i razvoj prostate. Autori navode da bi WIF1+ bazalne stanice u tranzicijskoj zoni mogle pridonositi razvoju BPH-a jer potiču remodeliranje tkiva.
Istraživači pretpostavljaju i da bi te stanice mogle objasniti zašto rak prostate rjeđe započinje u tranzicijskoj zoni, jer smatraju da ublažavaju upalu i signalni put rasta poznat kao WNT. Prva autorica Rulin Wang kaže da je analiza otkrila da ove stanice posjeduju molekularne značajke povezane s remodeliranjem tkiva, koje bi mogle pridonositi povećanju prostate. Dodaje i da stanice imaju sposobnost komunikacije sa susjednim stanicama, pa se pretpostavlja da pomažu u stvaranju jedinstvenog biološkog okruženja tranzicijske zone.
Kada su Wang i njezini kolege analizirali javno dostupne baze podataka, pronašli su dodatne dokaze za svoje rezultate. Tkiva povećane prostate bila su bogata WIF1+ bazalnim stanicama, a njihov genetski potpis bio je jasno izmijenjen. Wang dodaje kako to otvara mogućnost da ove stanice pridonose lokalnim procesima zbog kojih je tranzicijska zona posebno podložna BPH-u.
Zasad je to samo hipoteza, ali autori smatraju da zaslužuje daljnje istraživanje. Buduće studije mogle bi ispitati točnu ulogu WIF1+ bazalnih stanica u razvoju povećane prostate. Ako se pokaže da imaju izravnu ulogu, mogle bi postati cilj za razvoj novih lijekova.
