Sunce ima potencijal za superbljeskove katastrofalnih razmjera, upozorava nova studija objavljena u časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society A. Superbljesak usmjeren prema Zemlji mogao bi dovesti do kolapsa cjelokupnih elektroenergetskih mreža, uništenja satelita, globalnog prekida radiokomunikacija te lančanog otkazivanja infrastrukture.
U usporedbi s drugim zvijezdama slične veličine, temperature i promjenjivosti, Sunce je neobično mirno. Istraživanja su pokazala kako zvijezde poput Sunca otprilike jednom u stoljeću proizvode superbljeskove. Superbljeskovi su ekstremni solarni bljeskovi snažniji od eksplozija bilijuna vodikovih bombi. Znanstvenici dosad nisu zabilježili superbljeskove na Suncu, no otkriveni su tragovi snažnih naleta visokoenergetskih solarnih čestica iz prošlosti Zemlje, poput povišenih razina radioaktivnih izotopa u godovima drveća, ledenim jezgrama i meteoritima. Nije jasno jesu li ti naleti čestica doista bili posljedica superbljeskova. Superbljesak usmjeren prema Zemlji mogao bi uzrokovati štetu vrijednu bilijune dolara.
U novoj studiji znanstvenici su primijenili drukčiji pristup. Istraživači su analizirali podatke NASA-ina opservatorija Solar Dynamics kako bi procijenili maksimalnu snagu solarnog bljeska. Pregledali su opažanja prikupljena u razdoblju od 2010. do 2016. godine te izdvojili 300 najsnažnijih bljeskova zabilježenih u tom razdoblju. Tim je usporedio količinu energije koju je svaki bljesak oslobodio s veličinom aktivnog područja iz kojeg je potekao. Aktivna područja su dijelovi Sunčeve površine povezani sa Sunčevim pjegama, gdje je magnetsko polje osobito snažno i strukturno složeno. Kada se magnetsko polje zaplete, naglo puca poput gumene trake, oslobađajući nalet energije poznat kao solarni bljesak.
Utvrdili su statističku povezanost između oslobođene energije i veličine aktivnog područja koja bi trebala vrijediti i za snažnije događaje. Analizirali su najveće Sunčeve pjege ikad zabilježene na površini Sunca. Na temelju njihove veličine procijenili su veličinu pripadajućih aktivnih područja, a zatim i maksimalnu snagu Sunčeve baklje koja bi mogla nastati u tim područjima. Analiza je pokazala kako su najveće povijesno zabilježene skupine Sunčevih pjega teoretski mogle proizvesti superbljeskove.
Čovječanstvo proučava Sunce tek tijekom sićušnog dijela njegova životnog vijeka. Prethodna istraživanja sugeriraju kako zvijezde slične Suncu proizvode superbljeskove otprilike jednom u sto godina. Riječ je o statističkom prosjeku izvedenom iz podataka o tisućama zvijezda, ne o fiksnom rasporedu. Moguće je kako je Sunce i prije proizvodilo superbljeskove, no to se dogodilo toliko davno da su svi dokazi ili nestali ili ih se ne može sa sigurnošću povezati sa superbljeskom.
Najveća ikad dokumentirana Sunčeva baklja modernim instrumentima dogodila se u razdoblju od kraja listopada do početka studenoga 2003. Te baklje nisu dosegnule razinu superbljeska. Nastale Sunčeve oluje utjecale su na više od polovice svih svemirskih letjelica u Zemljinoj orbiti. Sunčeve oluje prisilile su nekoliko misija u dubokom svemiru na prijelaz u siguran način rada ili gašenje sustava. Sunčeve oluje natjerale su astronaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji da potraže zaklon od zračenja. Na Zemlji su oluje omele radiokomunikacije i GPS sustave.
