Baćina je jedno od rijetkih dalmatinskih mjesta koje je uspjelo izbjeći masovni turizam, čuvajući svoju prirodnu ljepotu i tradicionalni način života. Posebno su poznata Baćinska jezera, njih sedam, koja svojim okolišem stvaraju idealne uvjete za rast i razvoj smokve. Visoke ljetne temperature i blizina čiste pitke vode čine ovo područje pogodnim za uzgoj ove voćke, a lokalna sorta bjelica smatra se autohtonom za baćinsko-neretvansko područje.
Jurica Giljević, agronom i vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, bavi se uzgojem i sušenjem smokava na tradicionalan način. Na svom OPG-u ima oko 80 stabala smokve, a berba započinje tek kada plodovi potpuno dozru i lako se odvajaju od peteljke. Za berbu se pažljivo biraju samo zdrave, zrele i neoštećene smokve, koje se potom slažu na barse za sušenje na mjestu izloženom suncu, ali zaštićenom od vlage.
Sušenje smokava u Baćini koristi blagodati dalmatinskog sunca i ljetnog maestrala, koji pomažu ravnomjernom sušenju plodova. Tijekom procesa smokve se redovito pregledavaju i okreću kako bi se spriječilo prekomjerno isušivanje ili kvarenje zbog vlage. Ovo tradicionalno znanje o sušenju prenosilo se s koljena na koljeno, a cijeli je postupak bio dio kućnog gospodarstva koje je uključivalo cijelu obitelj. Djeca su učila razlikovati dobre plodove od onih koje treba odbaciti, a rad je imao i važnu društvenu dimenziju kroz razgovore i razmjenu iskustava.
Nakon sušenja, smokve se podvrgavaju morbanju, tradicionalnom dalmatinskom postupku koji uključuje potapanje osušenih plodova u slano prokuhano more. Ovaj korak služi dezinfekciji i očuvanju mekoće i izgleda smokava. Iskusni proizvođači mogu prepoznati spremnost plodova za morbanje po osjećaju pod prstima. Suhe smokve s Baćinskih jezera bile su važan izvor hrane tijekom zime, osobito u teškim vremenima poput Drugog svjetskog rata.
Danas Jurica Giljević nastavlja ovu tradiciju sušenja smokava na barsama ispred svoje kuće, tik uz jezero. Ove godine uspio je osušiti oko tonu suhih smokava, od čega je 750 kilograma prve klase. Pakira ih u pakete od jednog kilograma s lovorovim listom, a cijena na tržištu iznosi 13 eura po kilogramu. Ova tradicija i dalje živi zahvaljujući entuzijazmu lokalnih proizvođača i posebnoj povezanosti s prirodnim uvjetima Baćinskih jezera.
