Međunarodni tim astrofizičara izradio je računalni model nazvan Lumina, dosad najdetaljniju simulaciju rane evolucije svemira. Model je predstavljen u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Lumina obuhvaća prve dvije milijarde godina kozmičke povijesti nakon Velikog praska, i to unutar prostora širine 1,6 milijardi svjetlosnih godina. Simulacija uspješno prati složene interakcije tamne tvari, plina i zvijezda, a omogućuje ekstremno zumiranje — od gigantskih kozmičkih struktura pa sve do pojedinačnih galaksija u nastajanju.
Riječ je o prvom modelu koji je detaljno prikazao procese reionizacije vodika i helija, pojave koja je svemir izvukla iz mračnog doba. Time Lumina daje uvid u razdoblje koje je dosad bilo teško obuhvatiti simulacijama.
Uz rad na svemiru, istraživači Sveučilišta Arkansas i Sveučilišta Michigan razvili su sićušni temperaturni senzor koji u potpunosti napaja sam sebe. Uređaj koristi kolektor energije na bazi grafena koji iskorištava slaba magnetska polja u blizini standardnih električnih instalacija.
Grafenski induktor pritom prikuplja niskofrekventni izmjenični signal i pretvara ga u istosmjernu struju za punjenje ugrađenih kondenzatora. Prototip senzora opisan je u časopisu Journal of Vacuum Science & Technology B, a troši tek nekoliko nanovata te može autonomno raditi desetljećima bez klasičnih baterija.
U području kvantnog računalstva, istraživači tvrtke IBM povezali su dva procesora od 120 kubita uz pomoć četiri L-spojnika i prenijeli kvantne informacije na udaljenost od 80 cm. Spojnice izrađene od supravodljivog aluminija ostvarile su prosječnu točnost prijenosa od 99 posto, s vršnom preciznošću od 99,29 posto. Rad o povezivanju kvantnih čipova dostupan je u preprintu na platformi arXiv.
Fizičari Sveučilišta Rutgers, IBM-a i Sveučilišta u Floridi koristili su IBM-ov procesor Heron sa 156 kubita te demonstrirali ispravljanje pogrešaka u stvarnom vremenu unutar dinamičnog sustava. Eksperiment, opisan u časopisu Nature Physics, bio je dvostupanjski proces u kojem se namjerno uvodio kaos, a potom provodilo provjeravanje i resetiranje kubita. Kroz gotovo 5000 uzastopnih operacija dokazano je da se stabilnost i red u sustavu mogu održati ako provjere čine više od polovice ukupnih radnji.
