Novo istraživanje pokazalo je da je utjecaj društvenih odnosa na zdravlje znatno dublji nego što se dosad smatralo. Prema nalazima, socijalna izolacija i usamljenost predstavljaju mjerljiv rizik za cjelokupno zdravlje i dugovječnost.
U istraživanju su korišteni podaci iz UK Biobanke, biomedicinske baze podataka koja je prikupila zdravstvene informacije od preko 500.000 sudionika. Znanstvenici su procijenili razinu usamljenosti i socijalne izolacije te sudionike podijelili u četiri skupine: bez usamljenosti i socijalne izolacije, samo s usamljenošću, samo sa socijalnom izolacijom te s usamljenošću i socijalnom izolacijom. Analizirali su kako ti čimbenici utječu na očekivani životni vijek bez glavnih kroničnih bolesti poput dijabetesa, bolesti srca, bolesti pluća, demencije, raka, depresije i anksioznosti.
Ljudi koji su doživljavali i usamljenost i socijalnu izolaciju imali su kraći životni vijek bez kroničnih fizičkih bolesti u usporedbi s onima koji nisu iskusili niti jedno od toga. Isti je rezultat zabilježen i kod osoba bez mentalnih poremećaja.
Istraživanje jasno razdvaja socijalnu izolaciju od usamljenosti. Socijalna izolacija odnosi se na učestalost provođenja vremena s ljudima, a može proizaći iz okolnosti poput preseljenja, prekida veze ili rada na daljinu. Riječ je o premalom kontaktu s drugima, koji ponekad služi i kao oblik samozaštite kako bi se izbjegla mogućnost odbijanja. Usamljenost se, pak, odnosi na kvalitetu odnosa i osjećaj ispunjenosti – to je osjećaj da postojeći odnosi ne pružaju dublju povezanost koja je potrebna. Socijalna izolacija povećava rizik od usamljenosti, a usamljenost se može osjećati čak i kada ste okruženi ljudima ako ti odnosi nisu sadržajni i ispunjavajući.
Kada ljudima nedostaje povezanost, stres postaje teže kontrolirati. S vremenom nedostatak povezanosti može narušiti san, svakodnevne navike i fizičko zdravlje. Osobe iz našeg okruženja utječu na to kako se brinemo o sebi – mogu primijetiti da nam nije dobro, potaknuti nas na odlazak liječniku ili nam pomoći da ostanemo aktivni. Loše zdravlje, bolovi ili smanjena pokretljivost mogu otežati održavanje kontakata. Kako ljudi stare, često gube supružnike, prijatelje i svakodnevne kontakte koje su pružali posao ili zajednica. Usamljenost potiče depresiju i anksioznost, što dodatno otežava održavanje odnosa.
Za smanjenje usamljenosti i građenje zdravijih odnosa predlaže se započeti jednom porukom, telefonskim pozivom ili kratkim razgovorom s osobom kojoj vjerujete. Čak i priznanje da se osjećate odvojeno može pomoći. Cilj nije riješiti usamljenost preko noći, već postupno pustiti nekoga bliže. Jedan pouzdan odnos često je korisniji od povremenih velikih društvenih događanja.
Predlaže se odabrati aktivnost temeljenu na zajedničkom interesu, poput volontiranja, tjelovježbe ili hobi skupine, i pohađati je redovito. Redoviti susreti pomažu da se bliskost razvije prirodno i bez pritiska. Velik broj društvenih kontakata ne znači nužno i manje usamljenosti – razliku čine odnosi u kojima možete biti iskreni. Zato se predlaže odvojiti vrijeme za razgovore koji idu dalje od uobičajenog čavrljanja i podijeliti više od onoga što stvarno proživljavate. Prilikom interakcije s prodavačem ili konobarom predlaže se nastojati ostvariti jednostavnu i toplu komunikaciju. Srdačan kontakt očima, pitanje 'Kako vam ide danas?' ili jednostavan pozdrav uče živčani sustav da povezanost može biti sigurna, čime se grade društvene vještine bez pritiska.
