Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ističe da se većina adolescenata diljem svijeta premalo kreće, što predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. Prema analizi podataka prikupljenih od 3,2 milijuna djece i adolescenata u 140 zemalja, svaki četvrti adolescent nije imao barem 60 minuta tjelesne aktivnosti ni u jednom danu tijekom prethodnog tjedna.
Samo je 14 posto mladih u dobi od 11 do 17 godina izjavilo da su bili tjelesno aktivni svakoga dana u tom razdoblju. Primjerice, tinejdžeri iz Finske i Kanade spadaju među najaktivnije, gdje je oko 30 posto mladih reklo da su se svakodnevno bavili tjelesnom aktivnošću. S druge strane, u nekim zemljama udio adolescenata bez tjelesne aktivnosti tijekom tjedna premašio je čak 40 posto.
U Ujedinjenom Kraljevstvu podaci Sveučilišta u Oxfordu pokazuju da je 21 posto dječaka i 13 posto djevojčica bilo tjelesno aktivno najmanje 60 minuta svaki dan. Također, mlađi adolescenti, poput jedanaestogodišnjaka, češće su izjavili da su tjelesno aktivniji od sedamnaestogodišnjaka, što ukazuje na pad aktivnosti s dobi.
Stručnjaci upozoravaju na važnost tjelesne aktivnosti tijekom adolescencije jer ona poboljšava trenutačno i buduće tjelesno i mentalno zdravlje te pomaže u prevenciji nezaraznih bolesti poput bolesti srca, dijabetesa tipa 2 i određenih vrsta raka. Tjelesna neaktivnost smatra se jednim od glavnih čimbenika rizika za ove bolesti.
Tessa Strain sa Sveučilišta u Edinburghu naglašava potrebu da tjelesna aktivnost bude jednostavan i ugodan izbor za mlade. Ona poziva na osiguravanje sigurnih ruta kojima bi adolescenti mogli pješice ili biciklom dolaziti u školu, kao i na stvaranje zelenog okoliša koji mladi mogu istraživati. Također ističe važnost pružanja prilika za tjelesnu aktivnost tijekom cijelog školskog dana, a ne samo na satovima tjelesne i zdravstvene kulture.
